Glavni izvori kontaminacije hrane su zagađeni zrak, voda i tlo koji se zbog globalnih uticaja vrlo teško kontrolišu. Glavni zagađivači zraka su emisije otrovnih gasova iz industrijskih postrojenja i  motornih vozila. Toksične čestice iz zraka se apsorbuju u žitarice, voće, povrće i dalje prenose putem lanca prerade i distribucije hrane do krajnjeg potrošača.

S druge strane, tekući industrijski i otpad iz domaćinstava često završava u vodi, pri čemu se toksične kemikalije apsorbuju u ekosistem i na taj način dospijevaju u lanac ishrane. Na zagađenost tla najviše uticaja ima upotreba pesticida i umjetnih gnojiva. Neke od ovih komponenata se mogu u tlu zadržati i po više godina.

Organsko - potreba, a ne pomodarstvo

Nekadašnja obećanja da će pesticidi i vještačka đubriva riješiti problem gladi u svijetu, ne samo da nisu ispunjena, već su donijela niz novih zdravstenih problema od kojih veliki broj završava smrću. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čovjek putem hrane unese godišnje oko 4,5 l pesticida i 5 kg aditiva. Godišnje se registruje više od  30 miliona slučajeva trovanja pesticidima od kojih preko 100 000 završava smrću. Stvarni podaci su sigurno mnogo veći od ovih cifara.

Agrokemikalije kao bionerazgradive materije se talože u krvotoku, limfnom sistemu, raznim organima, zglobovima i masnom tkivu, uzrokujući niz zdravstvenih tegoba kod čovjeka. Ovdje se osvrćemo samo na ono što se direktno tiče čovjekovog zdravlja, dok je zagađenje životne sredine posebna priča koju ćemo ovdje samo usput pomenuti.

Organska hrana postaje potreba jer jedino konzumiranjem organskih proizvoda možemo izbjeći pesticide u potpunosti.

Osim što organska hrana sadrži kvalitenije makro i mikronutrijente i ne zagađuje organizam toksinima, svaki put kada je kupimo podržavamo održivi razvoj i usklađujemo se sa prirodom.

Ako se vodimo izrekom “bolje spriječiti nego liječiti”, onda je bolje utrošiti malo više novca na kvalitetnu hranu nego na brojne vitaminske i mineralne preparate, dodatke ishrani i na kraju na same lijekove kada se bolest pojavi.

Štetni aditivi u prehrambenim namirnicama

Tehnološki obrađena hrana je biloški “mrtva” i ima kratak rok trajanja. Zato takva hrana sadrži vještačke dodatke koji joj produžavaju rok trajanja.  Dodaci ili aditivi su tvari koje se dodaju namirnicama i najčešće se označavaju brojevima jer su im nazivi često predugi i komplikovani. Postoji pravilnik o kvalitetu vještačkih aditiva prema kojem je za svaku materiju određena dnevna količina u mg po kilogramu težine čovjeka.

Aditivi ne mogu naštetiti organizmu ako se uzimaju u malim dozama, ali puno namirnica ih sadrži i dozvoljena količina se lako može premašiti. Mnoge zemlje poput Australije, Norveške i Austrije su stavile zabranu na većinu aditiva zbog sigurnosti jer ne žele da kalkulišu.

Posebno  treba obratiti pažnju pri kupovini hrane za djecu mlađu od tri godine kojoj sistem za detoksikaciju u jetri još nije izgrađen, što važi i za starije osobe kod kojih je taj sistem slab. Najbolje je uvijek imati pri ruci spisak aditiva koji nisu štetni i izbjegavati sve ostale koliko god je to moguće.

Pretpostavlja se da čak 90 % materija štetnih po zdravlje unosimo u organizam hranom. Nekontrolisano korištenje hemikalija u proizvodnji hrane u velikoj mjeri ugrožava zdravlje ljudi.

Statistika pokazuje da jedan prosječan Englez godišenje unese u organizam preko 20 kg namirnica krcatih aditivima i pesticidima. Uzrok određenih zdravstvenih poremećaja i bolesti se rijetko dovodi u vezu sa štetnim aditivima iz hrane.

Popis sigurnih dodataka

Prema mišljenju stručnjaka za korištenje su sigurni: pektin, lecitin, vitamini, minerali, limunska kiselina (diskutabilna), mliječna kiselina, alginati, prirodne arome, prirodne boje, kazein, laktoza, prirodni vanilin.

Najsigurnije je nositi tabelu svih dodataka prilikom kupovine i čitati deklaracije na proizvodima.

Otrovni  dodaci koje treba u potpunosti izbjegavati:

E102 – tartrazin

Može izazvati hiperaktivnost kod djece, alergijske reakcije, a kod onih koji pate od astme, rinitisa i urtikarija može pojačati simptome bolesti.

Stavlja se u veliki broj marmelada, želea, marcipana, gaziranih pića, umaka, krema u prahu, supa, sladoleda, žvakaćih guma.

E104 – žuta prehrambena boja

Ima ga u keksima, kolačima, brzo smrznutim proizvodima, sladoledu, likerima, senfu.. Pretpostavlja se da kod osjetljivih osoba može izazvati hiperkinetički sindrom. Zabranjen je u SAD-u, Norveškoj, Japanu i Australiji.

E122 – azorubin

Crvena boja, derivat katrana. Može uzrokovati hiperaktivnost kod djece i alergijske reakcije. Sadrže ga proizvodi kao što su slatkiši, jogurti, gotove supe, marmelade, džemovi, želei. Zabranjen u Norveškoj, Švedskoj, SAD i Japanu

E129 – allura crveno AC

Boja koja je potencijalni uzročnik hiperaktivnosti i alergija. Koristi kao boja za hranu, u grickalicama, umacima, juhama, sokovima, dekoracijama i preljevima za torte i kolače.

E133 – Brillant blue FCF – plava boja

Dodaje se grašku u konzervi, sladoledima, pekarskim proizvodima, bezalkoholnim osvježavajućim pićima, nekim alkoholnim pićima, preljevima od kakaa. Uzrokuje alergijske reakcije. Zabranjen je u Austriji, Švedskoj, Švicarskoj, Francuskoj i Njemačkoj.

E621 – mononatrij glutaminat MSG

Ovaj aditiv se koristi kao umjetno sladilo i pojačivače arome. Može uzrokovati simptome kao što su umor, glavobolja, mučnina, vrtoglavica, grčevi, osip, bol u mišićima, lupanje srca, bol u grudima.

E950 acesulfam i E951 – aspartame

Vještački zaslađivači. Nalaze se u proizvodima za dijabetičare, grickalicama, žvakaćim gumama bez šećera, slatkišima.

Utvrđeno je da doprinose pogoršanju simptoma kod osoba koje pate od PKU (fenilketonurija).

Kod zdravih osoba mogu izazvati mučninu i glavobolju. Postoje sumnje da može indicirati gubitak pamćenja pa čak i tumor na mozgu.

E211 – natrijev benzonat

Dovodi se u vezu sa hiperaktivnošću kod djece, alergijama, te pogoršava stanje kod astmatičara.

Sadrže ga umaci, preljevi za salatu, slatkiši, margarine, sojin sos i bezalkoholna pića.

E151 – briljant crno BN

E151 je oblik crne sintetičke boje koja se koristi kao boja za hranu u nekim proizvodima.

Izaziva alergijske reakcije.

E213 – kalcijev benzoat

Konzervans za kojeg se sumnja da je kancerogen.

Kod osoba koje boluju od astme, urtikarije te kod osoba osjetljivih na aspirin može uzrokovati alergijske reakcije.

E952 – ciklamat

Koristi se kao umjetni zaslađivač hrane i pića, a posebno je zastupljen u proizvodima za dijabetičare. Ovaj spoj je potencijalni uzročnik bolesti testisa, a povezuje se i s pojavom raka, osobito raka mjehura.

E240 – formaldehid

Bezbojni plin, koji se koristi u obliku vodenog rastvora – formalina. Upotrebljava se u proizvodnji sireva, želea, marmelada, slatkiša, mliječnih proizvoda, a čest je sastojak i u vakcinama. Dovodi se u vezu s tegobama kao što su umor, glavobolja, krvarenje iz nosa, te s pojavom malignih tumora.

TABELA SVIH DODATAKA:

Heavy metal trend

Teški metali su prisutni u prirodi, a dijele se na one koji su neophodni za normalno funkcionisanje metabolizma poput bakra, cinka, mangana i željeza i one koji su toksični ako dospiju u organizam u većim količinama. Tu spadaju: olovo, živa, kadmij, aluminij, arsen, kositar, kobalt, paladij …

Štetni metali koji se koriste u industriji i energetici kao sitne čestice iz industrijske prašine dospijevaju u tlo, rijeke, mora i jezera i na taj način završavaju u hrani koju jedemo.

Talože se u tkivima, mozgu, nervnom sistemu ili kostima, oštećuju imuni sistem I time povećavaju rizik od mnogih bolesti.

Posebno im je olakšana apsorbcija ako u tijelu već postoji manjak nekog od spomenutih minerala ili elemenata u tragovima. Tada ih organizam lakše prima, a teže otpušta jer nema dovoljno minerala ili mikroelemenata s kojima se vežu.

Simptomi većih količina teških metala u organizmu su: potištenost, rastresenost, nervoza, migrene, upale mišića, zglobova i kožnih problem poput ekcema. Živa i aluminij se pretežno nakupljaju u mozgu i nervnom sistemu te mogu biti uzročnici nastanka Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Olovo i kadmij se najčešće talože u jetri i bubrezima. Kada se nakupi veća količina štetnih tvari, metabolizam usporava.

Gdje se nalaze?

Olovo se nalazi u mnogim namirnicama i pićima, ima ga u kruhu, pšeničnim klicama, gljivama, iznutricama, čokoladama, voću i povrću (pranjem se može ukloniti 20 do 30% olova). Iznutrice od kojih se prave paštete, kobasice, hrenovke i slično su naročito pune štetnih otrova jer se oni najviše gomilaju u organima životinja koje se hrane stočnom hranom zagađenom pesticidima. Govedina npr. sadrži 45, a goveđa jetra čak 458 mikrograma olova po kilogramu.

Olovo je prisutno i u starim vodovodnim cijevima. Vodu bi trebalo ujutro pustiti duže da otiče jer se koncentracija olova u vodi poveća kad duže vremena ne otvaramo česmu.

Kadmij je druga najčešća štetna tvar u okolišu koja u organizam može dospijeti od paljenja deponija i željezara.  Nalazi se u kruhu, iznutricama te velikom broju namirnica poput kakaa i čokolada.  Pušači imaju puno veću koncentraciju kadmija u organizmu od nepušača.

Živa se najviše nalazi u ribi od svih namirnica, a naročito u riječnoj ribi. Šumske gljive npr. nakupe  pet puta više žive nego što ga ima u zemlji iz koje rastu. Velika koncentracija žive u tijelo dospijeva prvenstveno preko vakcina i amalgamskih plombi, laksativa zatim pesticida, fungicida, germicida (dezificijenti i antiseptici koji se masovno koriste u zadnje vrijeme) i putem kozmetike.

Aluminij  se u organizam unosi preko konzervi i aluminijskog posuđa i folije, a nalazi se u margarinu, prašku za pecivo, sodi bikarboni i u bijelom brašnu. Sadržavaju ga i lijekovi za uravnoteženje želučane kiseline, dezodoransi, vodice za ispiranje usne šupljine i mnogi drugi proizvodi.

Amalgam- plomba ili bomba?

Dentalni amalgam se sastoji od 4 vrste metala: žive, srebra, bakra i kositra. Živa kao najtoksičniji od ova četiri je zastupljena više od 50% , a njeno toksično isparavanje je dokazano za vrijeme jedenja, pijenja, pranja zuba ili škrgutanja zubima u snu.

Živa je neurotoksin koji djeluje na centralni nervni system i izaziva neurološke, autoimmune I brojne hronične bolesti kao i mentalne poremećaje.

Jedan od poznatih američkih stomatologa i veliki zagovornik izbacivanja amalgamskis plombi, dr Johnathan B. Levine je potpuno uvjeren u njihovu toksičnost i savjetuje pacijetima da ih uklone.

Neke zemlje poput Danske, Švedske, Njemačke, Norveške i Kanade su ga već zabranile, a negdje savjetuju smanjenu upotrebu amalgama pogotovo kod djece i trudnica.

Na ovu temu je proveden veliki broj istraživanja koja su pokazala povećanu koncentraciju žive u različitim organima životinja kojima su prethodno ugrađene amalgamske plombe. Dr Gary Null I dr.Martin Feldman su 2002. godine iznijeli dokaze o isparavanju žive iz takvih plombi na primjerima svojih ispitanika kojima je koncentracija žive bila 10-50 puta veća od dozvoljene.

Amalgamske plombe trebate obavezno zamijeniti ako ih još imate i nakon toga sprovesti čišćenje oranizma od teških metala nekom od metoda koje se ponuđene u daljem tekstu.

Prirodna rješenja za otklanjanje teških metala iz tijela

Postoje izvrsni prirodni čistači organizma koji se zovu kelati. Ti agensi za sebe vežu teške metale i toksine i izbacuju ih iz organizma ne uzrokujući nikakve nuspojave. Neki od najpoznatijih kelata su biljke, voće i povrće koje sadrže klorofil (alge, zeleno povrće, zeleni čaj), zatim začin korijander i zeolit. Zeolit je vulkanski mineral koji je poznat kao jedan od najmoćnijih detoksikatora koji sa velikom učinkovitošću otklanja teške metale i druge toksične supstance poput radioaktivnih metala, herbicida, pesticida, amonijaka, nikotina, alkohola i brojnih drugih.

Preskupa ljepota

Brojni opasni sastojci kriju se u komecijalnoj kozmetici koji ne samo da ugrožavaju zdravlje ljudi, već zagađuju i okoliš jer nisu biorazgradivi, tako da nakon upotrebe ostaju u prirodi.  

Štetni sastojci iz kozmetike utiču na reproduktivni  sistem i povezuju se sa pojavom degenerativnih bolesti kod beba. Svaki peto obolijevanje od tumora dovodi  se u direknu vezu sa tim otrovima.

Ovo su neki od najčešćih sastojaka komercijalne kozmetike:

Parabeni – methylparaben, propylparaben, ethylparaben, butylparaben su hemikalije koje uzrokuju hormonske poremećaje

Phthalates (ftalati) – mogu izazvati poremećaje u lučenju hormona i uzrokuju  urođene mane kod laboratorijskih životinja. U kozmetici se obično koriste dvije vrste: butyl benzyl phthalate (BBP) i dybutyl phthalate (DBP). Nalaze se u omekšivačima.

Formaldehyde-releasing preservatives (FRP) – tu spadaju quaternium-15,  dimethyl-dimethyl (DMDM) hydantoin, imidazolidinyl urea, diazolidinyl urea, 2-bromo-2-nitropropane-1, 3-diol (bronopol). Trebalo bi izbjegavati FPR-e zato što vremenom otpuštaju male količine formaldehida koji je kancerogen.

Butylated Hydroxyanisole (BHA) – konzervans koji može izazvati rak.

Oxybenzone – obično ga nalazimo kod ruževa i balzama za koje se navodi da imaju zaštitno djelovanje protiv štetnih sunčevih zraka. Izaziva alergije, remeti hormone i oštećuje ćelije.

Mirisi/Fragrance – često se pod ovim nazivom kriju razne štetne kemikalije za koje proizvođači nisu dužni navesti sastav.

Lead/Olovo – može nastati prirodnim putem u nekim sastojcima ruževa. Izloženost olovu može izazvati oštećenje mozga.

Aluminij u prahu – čest sastojak u dezodoransima. Smatra se neurotoksičnom supstancom i treba ga izbjegavati.

Ovi spojevi se nalaze u većini dezodoransa, šampona i sapuna koji nakon upotrebe završavaju u otpadnim vodama I zemlji što dovodi do velikog problema zagađenosti tla.

UVA I UVB zaštita sadrže fizičke i hemijske blokatore UV zraka od kojih su većina štetni (Benzoyl, Diphenylmethanone, A-oxoditane, Parsol 1789, Eusolex 9020, Escalol 517...)

Retinol-palmitat – oblik vitamina A koji se u kremama za sunčanje koristi kao stabilizator je jako štetan.

Ovi sastojci krema za sunčanje izazivaju alergije, iritacije kože i ekceme. Jedini sigurni proizvodi su sa cink oksidom koji je netoksični mineral za razliku od oksibenzona.

U saradnji s prirodom

Na sreću postoje prirodna rješenja za sve, a izbor je velik naročito kad je kozmetika u pitanju.

Na tržištu se može naći puno certificiranih proizvoda poput Alverde, Dr Hauschka i veliki broj kozmetičkih preparata od domaćih proizvođača po povoljnim cijenama koji su napravljeni isključivo od prirodnih sastojaka. Potrebno je samo čitati deklaracije, a neke od njih poput dezodoransa i krema za sunčanje imaju jednostavan sastav pa ih možete i sami napraviti.

Recepti

Dezodorans

4 kašike kokosovog ulja (može se dodati pola karite (shea) maslaca)

2 kašike sode bikarbone (bez aluminija)

3 kašike kukuruznog škroba (gustina)

10 kapi eteričnog ulja po želji (menta, čajevac, limunska trava i slično)

- Otopiti kokosovo ulje i pomiješati sa ostalim sastojcima. Staviti u frižider da se ohladi.

Dezodorans čuvati na hladnijem mjestu. Ako se sastojci odvoje, povećati količinu gustina, a može se dodati i malo shea maslaca.

Krema za sunčanje (SPF 20)

100 ml hladno cijeđenog maslinovog ulja

50 ml kokosovog ulja (najbolja je kombinacija od 25ml kokosovog i 25 ml kakao maslaca)

1 kašika pčelinjeg voska (služi za zgušnjavanje, nije neophodan)

2 kašike cinkovog oksida u prahu

Par kapi eteričnog ulja lavande

- Pomiješati u staklenci sve sastojke osim cinkovog oksida i eteričnog ulja.

- U šerpi prokuhati vodu i staviti staklenku u tu posudu da se sastojci polako otapaju. Povremeno promiješati  i skloniti sa vatre.

- Eterično ulje i cinkov oksid dodati na kraju pazeći da ga ne udahnemo .

- Ako želimo veći zaštitini faktor, dodamo još cinkovog oksida.