Ljubav je mnogo više od opčinjavajuće emocije. To je najuzvišeniji evolutivni stadij koji homo sapiens može dostići. Postoje mnoge vrste ljubavi, ovisno o tome prema kome su usmjerene, ali nijedna od njih se ne dostiže brzo niti lako. Upravo suprotno jeftinom osjećaju zaljubljenosti (neuko nazvanom ljubav) koji nas pogodi ko' grom iz vedra neba, emotivno protrese i iznenada nestane kao što se pojavio. Da bi se istinska ljubav manifestovala ili bolje rečeno postupno razvila, potrebno je proći sljedeće razvojne faze:

- Poštovanje

Prvo trebamo razviti uzajamno poštovanje koje je osnov opštedruštvene kulture koja ne smije usfaliti ni u jednom odnosu. Mnogi ljudi tvrde da vole nekoga, mada ne ukazuju osnovno poštovanje prema toj osobi. Ima bezbroj primjera toga, poput ogovaranja i prepričavanja mana osoba kojih smatramo prijateljima; ophođenja prema bračnom partneru kao da je kontejner u koji istresamo naše mentalno smeće smatrajući da partneri jedni drugima za to služe; ili psovanja Boga, dok ponosno slavimo vjerske praznike i sl.

- Cijenjenje

Drugi stadij u razvoju odnosa je da počnemo cijeniti kvalitete koje ta osoba posjeduje. Praktično je nemoguće razviti ljubav prema nekome čiji karakter, postupke i osobine ne cijenimo. To ne znači da trebamo idealizirati nama drage osobe, već početi da primjećujemo, cijenimo i uživamo u njihovim pozitivnim osobinama.

- Privrženost

Privrženost je treća evolutivna faza u ljubavnom odnosu koja će prirodno uslijediti pod uslovom da su prethodne dvije uspješno sprovedene. Sasvim je prirodno da ćemo vremenom razviti privrženost prema osobama koje poštujemo i cijenimo, odnosno čije postupke i osobine smatramo privlačnim.

- Vezanost

Vezanost je naredna faza koju je teško zaobići, čak i kada bi to željeli. Priroda ljudskog uma je da se snažno vezuje za  sve što mu pričinjava zadovoljstvo, što je posebno slučaj u međuljudskim odnosima koji su nama kao izvorno društvenim bićima, iznimno značajni.

- Stvarne/trajne emocije

Tek u ovoj fazi uspostave odnosa, ljubavne emocije postaju stvarne i dobijaju svoje pravo značenje. Iako se ljubavni osjećaji mogu vrlo snažno manifestovati na samom početku odnosa u vidu zaljubljenosti ili opčinjenosti nečijom personalnošću, ne mogu se smatrati stvarnim zbog njihovog kratkotrajnog efekta. Prava ljubavna emocija ne nastaje niti nestaje hirovito, postojana je zato što je utemeljena na istinkim vrijednostima osobe koju volimo, a ne na nekoj mentalnoj projekciji namijenjenoj da utoli našu trenutnu emotivnu glad.

- Zrela ljubav

Krajnji evolutivni stadij u jednom ljubavnom odnosu je zrela ljubav. Ona je mnogo više od ljubavnog osjećaja. Može se reći da je to stanje svijesti u kojem „pri zdravoj pameti“ voljenoj osobi dajemo najprestižnije mjesto na tronu našeg srca, svjesno odbacujući egocentričnost i koristoljublje iz tog odnosa.

Najveća ljubavna lekcija koja se nažalost obično uči na vlastitoj koži, a mnogo manje putem pametnih savjeta, je da ne polažemo previše nade u nečiju slatkorječivost ili tjelesnu zavodljivost jer su to stvari koje će nam prve dosaditi. Karakter osobe i njena spremnost da žrtvuje sopstveni egoizam zarad prave ljubavi je nešto što ima trajnu vrijednost.

Međutim, naletite li na osobu da ima i ovo i ono, dobro se potrudite da je ne izgubite. 

Nesumnjivo ovakav pristup ljubavi zvuči zahtjevno i neprivlačno, ali pošto je stvaran, opravdava sav uloženi trud. S druge strane, ako se ne potrudimo da spravimo kako treba i konstantno podgrijavamo započeti ljubavni odnos, moraćemo se suočiti sa činjenicom da su hladna i traljavo spremljena jela neprivlačna i teško svarljiva, pa čak i za one manje izbirljive.

U ovoj lakšoj, ali zasigurno gubitničkoj varijanti, ništa nam drugo ne preostaje nego da se nadamo da ćemo se što više puta u životu zaljubiti i makar nakratko uživati u novoj ljubavnoj idili.