DISANJE
Ako ne piješ - bićeš žedan
Ako ne jedeš - bićeš gladan
Ako ne dišeš - bićeš hladan
Udahom naš život počinje, a izdahom se završava. Životna sila je prisutna u tijelu sve dok se odvija proces disanja. Poznato je da čovjek bez hrane može živjeti oko 3 sedmice, bez vode oko 3 dana, a bez kisika samo 3 minute što potvrđuje da je disanje najvažniji proces u našem organizmu.
Mi taj proces doživljavamo kao nešto što se odvija spontano i obično ne obraćamo pažnju na njega. Međutim, jedna od najvećih tajni čovjekovog psihofizičkog balansa skrivena je upravo u disanju na koje možemo svjesno uticati i mijenjati ga - samo trebamo naučiti kako.
Vježbanje svjesne kontrole nad dahom bilo je poznato drevnim civilizacijama koje su posjedovale znanje o životnoj energiji koja prožima cijeli univerzum i o njenom protoku kroz naša tijela. Kinezi tu energiju nazivaju ˝ći˝ , Japanci ˝ki˝, dok je u Indiji poznata kao prana. Mnoge metode liječenja poput akupunkture, reiki-a, Qigong-a, te brojne borilačke vještine u Kini i Japanu bazirane su upravo na tom znanju.
Od brojnih tehnika pomoću kojih se može preusmjeravati tok energije u tijelu, mi smo ukratko opisali jogu i mudre (položaje prstiju i ruku). Osnovni alat kod primjene svih pomenutih tehnika je disanje.
Dišimo sa svemirom!
Makrokosmos smo već predstavili kao jedan veliki organizam koji ˝diše˝, a njegovo disanje predstavlja kretanje energije. Da bi se naš mikrokosmos uskladio sa tim velikim organizmom trebamo dopustiti proticanje životne energije kroz nas same, a to najlakše možemo pomoću disanja.
Prateći disanje također možemo otkriti kakvo je stanje našeg uma: da li smo uzbuđeni, tužni, opterećeni i slično, a ohrabrujuća činjenica je da na sva ta stanja možemo uticati i mijenjati ih. Čovjek stvara nesklad sam unutar sebe nepoželjnim emocijama, obrascima i koncepcijama koje smo detaljno obradili u poglavlju Psihologija.
Ukoliko energija u tijelu ne cirkuliše kako treba, dolazi do njene blokiranosti i vremenom se razvija bolest na fizičkom nivou. Pravilnim disanjem se može uspostaviti balans jer je kisik najmoćniji nosilac te energije. U njemu se nalazi čak 90% energije potrebne organizmu. Pored toga, kisik je veliki čistač krvi i zaštitinik od infekcija jer krv bogata kisikom ne dozvoljava razmnožavanje mikroorganizma.
SIMPTOMI PLITKOG DISANJA:
- Zijevanje (ukazuje na manjak kisika u tijelu)
- Često udisanje jer tijelo tako nadoknađuje manjak kisika
- Otežan dah i disanje na usta
- Škripanje zubima noću je posljedica stresa i nepravilnog disanja
- Nedostatak energije i hronični umor
- Bolovi i ukočenost u vratu, ramenom pojasu i leđima
Koji su uzroci smanjenog kapaciteta pluća?
Najčešći uzroci su stres, smanjena fizička aktivnost, loše držanje, deformiteti kičme, gojaznost, zagađenost zraka, pušenje i izloženost većoj količini duhanskog dima.
Ponekad se kapacitet pluća smanji disanjem na usta što se može primjetiti kod ljudi koji imaju probleme sa sinusima ili nosnu devijaciju zbog koje je jedna nozdrva sužena. Na usta često dišu i ljudi koji su pod stresom ili u velikoj tjeskobi. Disanjem na usta u pluća ulazi previše zraka čime se oslobađa previše ugljen dioksida što može dovesti do lupanja srca i boli u grudima.
Uslijed stresa ponekad zadržavamo dah što dovodi do tenzije u vratu i ramenima. Nakon toga moramo duboko udahnuti da bi nadoknadili kisik. Slučaj ovakvog ˝iscjepkanog˝ disanja često susrećemo kod ljudi preopterećenih poslom.
Šta sve trebamo znati?
Da bi disanje bilo pravilno, gornji i donji disajni putevi trebaju biti zdravi. Tu spadaju nos, usna duplja, grlo, dušnik i grudni koš kojeg čine inspiratorni mišići (aktivni u toku udisaja) i ekspiratorni mišići (aktivni u toku izdisaja), rebra, dijafragma, pluća i bronhije.
Plitko disanje ne obezjeđuje dovoljno dobru gasnu razmjenu, tako da je uvijek prisutan višak ugljen dioksida u krvi. Jedna od najefikasnijih metoda za jačanje inspiratornih mišića i povećanje kapaciteta pluća je da naučimo duboko disati koristeći dijafragmu koja je glavni inspiratorni mišić. Još ih možemo ojačati i brzim hodanjem i plivanjem.
Važno je da dišemo na nos jer je to organ predviđen za funkciju disanja. Dlačice u nosu sprečavaju unos prašine i nečistoća u pluća, zrak se zagrijava prolaskom kroz nos i tako zagrijan stiže u ostale disajne organe. Nos ima preko 30 funkcija i nervi u nosu su povezani sa hipotalamusom – malim dijelom međumozga koji kontroliše brojne tjelesne funkcije poput žlijezda sa unutrašnjim lučenjem.
Koristi dubokog disanja:
Vratimo se na početak i naučimo disati
Da li ste ikada vidjeli bebu kako diše? Bebin stomak se podiže pri udisaju i spušta pri izdisaju. Pri tome pluća dobijaju neophodnu količinu kisika i nije potrebno ništa kontrolisati. Bebe su dokaz da je disanje naš prirodno urođeni mehanizam kojeg smo zaboravili koristiti.
Prilikom odrastanja i suočavanja sa brojnim stresnim situacijama, čovjek zaboravi pravilno disati. Dah postaje sve plići, a kapacitet pluća sve manji. Većina ljudi uopšte ne koristi dijafragmu što znači da pluća ne dobijaju potrebnu količinu kisika. Kroz pluća odraslog čovjeka trebalo bi da prođe bar 4 litre kisika u minuti, a pošto većina ljudi plitko diše, ta količina ne prelazi ¼ litra u minuti.
Kod grudnog disanja, puni se samo gornja trećina pluća, a tijelo troši više energije nego kod stomačnog disanja. Ako dišemo stomakom, dijafragma se povlači prema dole, unosi se više kisika uz manje napora i usput masiramo sve unutrašnje organe. U abdomenu se nalazi 2/3 ukupne količine krvi tako da stomačnim disanjem poboljšavamo cirkulaciju i protok limfe. Ranije smo pomenuli da dijafragma ima funkciju drugog srca u organizmu.
Osvijestimo disanje
U početku moramo stalno obraćati pažnju na disanje. Svakih sat vremena trebamo uspravno sjesti duboko udahnuti i izdahnuti brojeći do pet. Tako ćemo usporiti i produbiti naše disanje.
Svjesno disanje će uticati na automatsko disanje i vremenom ćemo primjetiti da dišemo pravilnije. Tako ćemo poboljšati krvni pritisak, srčani ritam, probavu i druge tjelesne funkcije.
Možemo odvojiti malo vremena i posmatrati sopstveno disanje. Ako se stomak uvlači kod udisaja, to je siguran znak da dišemo pogrešno.To se čak ne može nazvati disanjem, već djelimičnim filtriranjem pluća.
Kod pravilnog disanja dijafragma se aktivira i kreće prema dole kad udišemo, abdomen se širi, a sa njim i donji dio rebara. Zatim se zrakom puni srednji i gornji dio grudnog koša. Kod izdisaja, grudni koš se spušta i abdomen se uvlači.
Kako početi disati pravilno?
U početku možemo vježbati disanje bez brojanja, a kasnije možemo pokušati sa zadržavanjem daha između svakog udaha i izdaha ili sa produžavanjem izdaha koji može biti duplo duži od udaha.
Naizmjenično nosno disanje
Ovo je tehnika disanja pomoću koje balansiramo protok disanja kroz lijevu i desnu nosnicu, uravnotežavamo protok energije između desne i lijeve strane tijela, simpatičkog i parasimpatičkog nervnog sistema i pročišćavamo energetske kanale.
Djelotvorna je protiv stresa i anksioznosti jer umiruje um, a može pomoći i kod srčanih problema. Vrlo je jednostavna i jedino što se od vas traži je da odvojite nekoliko minuta dnevno, pronađete miran kutak i sjednete u tišini promatrajući svoje disanje.
1) Počnemo tako što kažiprst i srednji prst stavimo na tačku između obrva ili ih savijemo prema dlanu. Palac i domali prst trebaju biti ispruženi jer ih koristimo za zatvaranje nosnica prilikom disanja.
2) Prvo zatvorimo desnu nosnicu palcem, udahnemo polako kroz lijevu nosnicu bez forsiranja daha, zatim zatvorimo lijevu nosnicu domalim prstom i izdahnemo kroz desnu do potpunog izdaha.
3) Udahnemo opet kroz desnu i izdahnemo istim procesom kroz lijevu nosnicu.
To je jedan puni krug naizmjeničnog disanja. Možemo nastaviti disati na ovaj način nekoliko minuta kroz svaku nosnicu. Disanje treba biti bez napora, a um usmjeren na protok daha.
Copyright © 2024 Sapiens.ba | All Rights Reserved | Design: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.