Znatno važnija od same uspješnosti u ostvarenju želja su iskustva koja stičemo tokom i nakon (ne)ispunjenja želja. Kao što stečena iskustva utiču na formiranje naših stavova (koncepcija), tako skupnost formiranih koncepcija definiše naš metalitet/karakter. Napomena: Stavovi, zaključci, formirana mišljenja i koncepcije su pojmovi sličnog značenja.

Impresije i iskustva

Impresije (utisci) su površnije forme čulnog doživljaja od iskustava koja stičemo kroz osobniju i nešto intezivniju interakciju sa spoljnim svijetom. Svaku proživljenu impresiju ili iskustvo, „bojimo” specifičnom vrstom emocije i pohranjujemo u memorijski odjel našeg uma. Više tematski povezanih impresija ili iskustava formiraće određenu koncepciju, tj. konkretno mišljenje o nekoj pojavi. Kada se sljedeći put nađemo u sličnim okolnostima, postojeće koncepcije će nas jasno ili suptilno navoditi da razmišljamo i djelujemo kao u prethodnim slučajevima. Na taj način ostajemo zarobljeni u začaranom krugu sličnih misli, osjećaja i želja, a potom djela, iskustava i zaključaka tj. koncepcija. Ovo je suštinski razlog zašto se čovjekov mentalitet (karakter) ne mijenja tako lako.

Vrste koncepcija

Koncepcije možemo podijeliti u dvije kategorije:

1. One koje smo izgradili na osnovu vlastitih impresija i iskustava,

2. Koncepcije formirane na osnovu tuđih mišljenja i iskustava.

1. Stvaranje koncepcija na osnovu ličnih impresija i iskustava predstavlja nezaobilazni dio čovjekove metafizičke svakodnevnice. Kao što smo rekli, dovoljno je par impresija ili samo jedno iskustvo da bismo formirali mišljenje o nekoj pojavi. Takva mišljenja/koncepcije nastaju pod prominentnim uticajem nekog od tri karakterna elementa: ega, uma ili inteligencije.

a) Koncepcije nastale pod uticajem ega

Mnogo puta smo bili svjedoci nečije iritantne tvrdoglavosti, posebno u formi „zabetoniranih” stavova (mišljenja/koncepcija). „Ja tako mislim i tačka!” ili „Ja nisam od onih koji mijenjaju svoje mišljenje.” Mišljenja čija autorizacija počiva više na uvaženom ,,Ja” nego na znanju i činjenicama, jasno ukazuju na dominaciju ega u stavu te osobe. Pored toga što nisu spremni da uvaže ili razmotre druga autorizovana mišljenja, takvi ljudi se još i ponose svojom tvrdoglavošću, pogrešno je smatrajući čvrstinom karaktera. 

b) Umne koncepcije

Ipak, većina pogrešnih koncepcija ne nastaje usljed prominentnog uticaja ega, već nedovoljno angažovanog intelekta i nedostatka baznog znanja o funkcionisanju našeg mentalnog sistema.

Čim se malo opustimo, um nas uzme pod svoje ili žargonski rečeno, počne šibicariti. Šibicarenje je autohtona prevarantska igra sa ovih prostora, namijenjena pelješenju naivnih turista. Rekviziti su tri prazne kutije šibica i jedna papirna kuglica koja se iznova sakriva ispod jedne od tih kutijica. Cilj igre nije pogoditi gdje se nalazi kuglica, kao što lakovjerni turisti misle, već ih ubijediti da mogu olako dobiti opkladu. Kako bi im pomogao da podlegnu iskušenju, šibicar (onaj koji vodi igru) posmatračima naizgled nespretno ukazuje ispod koje kutijice se nalazi kuglica, što u igri ima presudni značaj. U biti, kuglica uvijek ostaje skrivena u njegovoj ruci, a ne ispod neke od kutijica.

Ovakva naivnost lakomih turista je beznačajna u poređenju s našom, uzmemo li u obzir koliko nas je puta um naveo da mu povjerujemo, prodajući nam istu foru. Biti sentimentalan doslovce znači čvrsto vjerovati umu i čulima. Ako nam se dogodi da povremeno podlegnemo nekoj sentimentalnoj impresiji, to i nije tako strašno, ali ako nam se to učestalo ponavlja, onda je pred nama težak period učenja.

c) Koncepcije zasnovane na inteligenciji

Koncepcije nastale pod budnim okom inteligencije su jedine na koje se vrijedi osloniti. Inteligentno formirana mišljenja su nažalost rijetka i po pravilu se podudaraju sa mišljenjima drugih pametnih ljudi koji su također rijetki, dok su besmislena mišljenja nebrojena. To je sasvim prirodno jer niko se ne rađa učen i mudar, već se mora dobro potruditi da bi stekao takvu privilegiju. Ono što ide u prilog svima koji požele osnažiti vlastiti intelekt jeste činjenica da sve što treba da znaju već postoji i negdje je zapisano. Iskreni tragaoci to mogu prepoznati i vremenom će steći potvrdu kroz vlastito iskustvo.

Prijemčivost u učenju i fleksibilnost u ličnim stavovima, istaknute su odlike inteligentnih ljudi. Upravo suprotno tvrdoglavosti osoba ,,na egu”, koje će radije pokušati proći glavom kroz zid, nego upitati gdje se nalaze vrata. Svako iskustvo treba biti krunisano jasnim zaključkom (koncepcijom) da znamo šta nam je činiti idući put kada se nađemo u sličnoj situaciji.

2. Koncepcije zasnovane na tuđim iskustvima su čak i vrednije od onih koje smo razvili na osnovu ličnih iskustava, pod uslovom da su proizašle iz autorizovanih izvora. Niko od nas nema takav kapacitet da bi sve zaključke donosio na osnovu vlastitih iskustava. Štaviše, većina obrazovanja kojeg stičemo tokom života proizlazi iz iskustava i mišljenja drugih ljudi. Uprkos tome, čovjek je sklon više vjerovati svojim površnim impesijama i pretpostavkama, nego drugima koji su ozbiljnim radom i iskustvom dokazali svoju kompetentnost.

Pošto impresije i iskustva ovise više o subjektivnom nego objektivnom doživljaju stvarnosti, logično je da kao takva ne mogu biti mjerodavna. Pored toga, iskusimo li nešto samo dijelom ili letimično, ne može se reći da smo stekli potpuno, već djelimično ili površno iskustvo. Ako se eksperiment ne sprovede dovoljan broj puta, u odgovarajućim uvjetima, nije smatran vjerodostojnim. 

Da bi se donijelo neko mjerodavno mišljenje poželjno je skupiti što više provjerenih informacija ili spoznaja, bilo da smo ih sami stekli ili dobili iz povjerljivih izvora. Vjerodostojnost određenog mišljenja procjenjuje se u skladu sa brojem ljudi koji su ga iskustveno potvrdili, pogotovo onih čije mišljenje zaslužuje da bude uvaženo. 

Odlaganje neodloživog

Pored pogrešnih koncepcija, problem može predstavljati i nedostatak konkretnog mišljenja u datoj situaciji. Neugodnost prilikom suočavanja sa činjenicama, nastojanje da budemo diplomatični, trenutna pomućenost misli ili uzburkanost emocija su neki od razloga koji nas mogu ometati u donošenju validnog zaključka.

Ne budemo li ih adekvatno i na vrijeme klasificirali, nesređene impresije i iskustva će se nagomilavati u skladištu uma, stvarajući sve veći osjećaj zbunjenosti i nelagode. Što je najgore, osjećaj tjeskobe će se dramatično povećati svaki put kada pomislimo na pospremanje svog mentalnog haosa.

S druge strane, uredno klasifikovana mišljenja (koncepcije) na policama uma su od nemjerljive pomoći u svakodnevnom životu. U mnogim životnim situacijama se očekuje da odreagujemo, ne samo ispravno, već i brzo, što je mnogo lakše izvesti uz jasno izgrađene stavove. Budemo li morali predugo rovariti po zapuštenom memorijskom odjelu da bi se prisjetili ranije stečenog znanja i iskustava, onda je to jasan znak da je došlo vrijeme za veliko spremanje.

Pod tepih ili u frižider

U narodu postoji fraza ,,guranje smeća pod tepih” koja sarkastično upozorava na posljedice popularnog načina ,,rješavanja” problema, a to je njihovim negiranjem. Problemi ili tačnije rečeno zadaci, dodjeljuju nam se kako bi postali vještiji i pametniji u nastojanju da ih riješimo, a ne da bismo ih izbjegavali ,,praveći se ludi”. Negiranjem problema, ne samo da ih nastavljamo nagomilavati nego razvijamo i pogrešnu predodžbu o tome kako se oni rješavaju. Takva ,,efikasna rješenja” lako postaju omiljene navike, a perzijski tepih deponija smeća, što mu nije bila namjena kada smo ga skupo plaćali. Vremenom će i ostatak našeg životnog prostora sve više ličiti na smetljarnik, dok konačno ne budemo primorani uzeti metlu u ruke ili se zvanično pretvoriti u žohara.

Navešćemo još jedan, psiholozima omiljen primjer na ovu temu. Postoji nezvanična psihološka teorija da je stanje frižidera u domaćinstvu odraz stanja uma njegovog vlasnika. Naime, sklonost da u frižideru zadržavamo namirnice sa diskutabilnim rokom trajanja ili već odavno nejestive ostatke hrane, opšte je poznata stvar. Dilemu da li neki prehrambeni artikal trebamo baciti ili ne, najlakše je ,,riješiti” tako što ga potisnemo na dno police. Vremenom će bakterije odrađivati svoj posao, a proces razgradnje materije (truljenja) uzimaće sve više maha. Ovisno o vrsti hrane, počeće se javljati neprijatani mirisi i izlučevine koje ni najljenji domaćin/-ca neće moći dugo ignorisati. A kada se konačno nakanimo uzeti krpu u ruke, najbolje je da odradimo generalku.

S obzirom na to da se stalno žalimo na nedostatak slobodnog vremena, teško da ćemo se odlučiti na temeljno čišćenje frižidera, kao i reviziju zapuštenih koncepcija, a da nismo primorani na to. Uporno izbjegavanje neizbježnih obaveza najviše ovisi o individualnom mentalitetu, tj. koliko dugo neko može trpiti „neugodne mirise” potisnutih problema.

Budemo li pravovremeno obrađivali stečene impresije i iskustva, pretvarajući ih u razumno formirane koncepcije, bićemo nagrađeni ne samo jasnijom vizijom života, već i zadovoljnijim i mirnijim umom. U principu, sama evolucija ljudskog roda utemeljena je na disciplinovanom življenju u skladu sa dobro osmišljenim koncepcijama.