Svi oblici bezmesne ishrane poput vegetarijastva, veganstva i ostalih još uvijek se smatraju pomodarstvom i prolaznim trendovima na našim prostorima, a nerijetko se povezuju i sa sektaštvom. Godine tradicije uz jaku propagandu mesne industrije stvorile su mit o nephodnom unosu mesa bez kojeg čovjek ne može dobiti dovoljno proteina i biti u potpunosti zdrav. Ovim tekstom želimo rasvijetliti istinu o biljnom načinu ishrane kao dokazano zdravom konceptu ishrane starom hiljadama godina i utemeljenom je na detaljnom poznavanju ljudskog tijela i moralnih principa po kojima čovjek treba da živi.

Najveći svjetski umovi poput Alberta Einsteina, Nikole Tesle, Thomasa Edisona, Pitagore, Platona, Sokrata, Aristotela, Vincenta van Gogha, Leonarda da Vincija, Franca Kafke, Marka Twaina, Ralph Valdo Emersona, Mahatme Gandhija i brojnih drugih sami su došli do zaključka da meso nije pogodna hrana za čovjeka pa su se odlučili za vegetarijastvo.

Veliki broj sportista i poznatih ličnosti danas u svijetu biraju upravo biljnu ishranu iz zdravstvenih razloga, moralnih principa i ekološke osviještenosti.

Neka od poznatih imena su: Lewis Hamilton – petostruki prvak Formule 1, Patrik Baboumian – prvak teških disciplina i najjači čovjek Njemačke, teniski as Novak Đoković koji je četiri puta proglašen sportistom godine u svijetu, višestruka teniska šampionka Martina Navratilova, Peter Hussing – prvak u boksu super teške kategorije, košarkaši BJ Armstrong i John Salley, Stan Price – svjetski prvak u dizanju tegova i jedna od najvećih legendi atletike – Carl Lewis. Mnoge će iznenaditi da je veliki broj bodybuildera na listi vegetarijanaca i vegana. Među njima su možda najpoznatiji višestruki prvaci Andreas Casling i Bill Pearl, a tu se još nalaze hrvači, alpski skijaši, biciklisti, nogometaši i brojno drugi.

Biljna ishrana je postala lifestyle koji su prihvatile mnoge poznate ličnosti poput Olge Tokarczuk, prošlogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za književnost i ovogodišnji Oskarovci Joaquin Phoenix i Brad Pitt, zatim Danny de Vito, Jeniffer Lopez, James Cameron iz svijeta filma te mnogi muzičari poput legendarnih Beatlesa, Bob Dylana, Stevie Wodera, Sinead O’Connor, Bryan Adamsa…  Zadnjih godina trend bezmesne ishrane širi se ne samo Hollywood-om, već i ostatkom svijeta. Dodjela Oskara 2020, Zlatnog globusa, SAG i Critics Choice na svojim ceremonijama služile su hranu isključivo na bazi biljaka.

TIPOVI ISHRANE BEZ MESA

Sama riječ vegetus na latinskom znači zdrav ili prirodan. To je način ishrane koji se sastoji od širokog spektra namirnica biljnog porijekla koje kod nekih tipova uključuju mliječne proizvode i ponekad jaja. Bezmesna ishrana se dijeli na:

Ovo-laktovegetarijansku - koriste se namirnice biljnog porijekla, mliječni proizvodi i jaja

Lakto-vegetarijansku - pored biljne ishrane koriste se samo mlijeko i mliječni proizvodi

Peskovegetarijansku ( poznatu kao posnu ishranu)– uz biljnu hranu jede se i riba

Makrobiotsku – biljna ishrana bazirana na isključivo organski uzgojenim namirnicama, cjelovitim žitaricama i mahunarkama, povrću, algama, fermentiranim proizvodima bez mliječnih proizvoda, rafinisanih šećera i ulja. Riba i morski plodovi konzumiraju se u malim količinama.

Vegansku - ne koriste se nikakvi proizvodi životinjskog porijekla i med.

Sirovu  – jedu se samo sirove namirnice (voće, povrće, orašasti proizvodi, sjemenke, žitarice) koje nisu termički obrađene jer sirovojedci smatraju da se termičkom obradom gube hranjivi sastojci i enzimi iz hrane.

Pošto su teorije o zdravom načinu ishrane često u koliziji jedne s drugima, najbolje je da sami isprobate više njih i otkrijete koji tip vam najviše odgovara. Uvijek je dobro savjetovati se sa iskusnim nutricionistom i otkriti svoj tjelesni tip prije nego počnemo eksperimentisati sa hranom. Nekim tipovima tijela je hrana koju većina smatra zdravom poput otrova jer uzrokuje disbalans elemenata koji su već

Siguran znak da smo izabrali najbolji vid ishrane je lakoća, energiziranost i zadovoljstvo nakon obroka. To ćemo postići ako vodimo računa o kombinaciji, količini i vremenu između obroka te ako jedemo ono što je dobro za našu konstituciju.

Zašto reći NE mesu?

Ako analiziramo ishranu naših predaka, možemo ustanoviti da su oni jeli meso u prosjeku jednom sedmično, dok danas mnogi konzumiraju meso i mesne prerađevine čak tri puta dnevno unoseći na taj način ogromne količine otrova, hormona, antibiotika i aditiva koji preopterećuju ljudski organizam, naročito bubrege i jetru, uzrokujući mnoge bolesti.

Paraziti koji se nalaze u tijelu ubijenih životinja slabe imuni sistem i uzročnici su mnogih bolesti. Većina trovanja hranom povezana su sa konzumiranjem mesa jer sva neprirodna hrana kojom se stoka hrani, kao i hormoni i antibiotici koji im se daju završavaju u njihovom mesu koje je pored svega toga i leglo velikog broja parazita. 

Činjenica je da je danas povrće i voće također zagađeno pesticidima, ali bar postoji mogućnost da se oni djelimično odstrane četkanjem, potapanjem u sodi bikarboni i pranjem pod jakim mlazom vode što nije moguće uraditi sa kontaminiranim mesom.

Biljna ishrana za sve stadije života

Dobrobiti biljne ishrane u svijetu su potvrđene od strane liječnika, nutricionista, naučnika i brojnih stručnjaka za ishranu.

Kanadski nutricionisti i Američka nutricionistička zadruga zaključili su nakon detaljne studije da su dobro isplanirana veganska i drugi oblici vegetarijanske ishrane pogodni za sve stadije života uključujući trudnički period, doba laktacije, djetinjstva i adolescencije. Dokazano je da se djeca koja ne konzumiraju životinjske proizvode rjeđe razbolijevaju, imaju manju sklonost ka prehladama i alergijama i da imaju bolje zube od djece koja jedu meso.

Pored toga što biljne namirnice smanjuju kolesterol, a samim time i pojavu kardiovaskularnih bolesti i hipertenzije, one također sadrže manje zasićenih masnoća, više vlakana i obiluju fitokemikalijama koji sprečavaju pojavu raka. Procenat žena oboljelih od raka dojke je puno manji u zemljama poput Japana gdje se uglavnom jede biljna hrana. Zahvaljujujući manjem unosu masnoća, vegetarijanci imaju nižu tjelesnu težinu, niži krvni pritisak i generalno rjeđe obolijevaju od civilizacijskih bolesti.

Biljna hrana produžava život

Brojna istraživanja su potvrdila da je mediteranska ishrana koja se bazira na voću, povrću, žitaricama i maslinovom ulju uz povremenu konzumaciju ribe, jedna od najzdravijih u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija je shodno tome kreirala piramidu zdrave ishrane čiju bazu čine žitarice, mahunarke i povrće kao hrana koju treba najviše jesti, dok se na vrhu nalaze crveno meso, šećer i so kao namirnice koje treba najmanje konzumirati.

Rezultat petnaestogodišnje Oksfordske studije o vegetarijanstvu (11000 ispitanika) je pokazao da ljudi koji jedu mesu imaju duplo veći procenat oboljenja od srčanih bolesti, 60% veći rizik smrti od raka i 30 % veći rizik smrti od drugih bolesti. Također je dokazano da je stopa smrtnosti vegetarijanaca manja za 12 % u odnosu na ljude koji jedu meso.

Poznato je  da Eskimi žive vrlo kratko (u prosjeku 40 godina) jer se hrane samo mesom kitova i riba. Ono što im pomaže da neutrališu kiselost organizma zbog takve ishrane je krv životinja koju piju jer je ona alkalna. Tibetanci, s druge strane, koji se uglavnom hrane vegetarijanski spadaju u najdugovječnije ljude na planeti.

Da li je čovjek mesojed po prirodi?

Biološka činjenica je da čovjekov probavni sistem nije prilagođen za probavljanje mesa. Ako uzmemo u obzir fiziološke karakteristike biljojeda i mesojeda, možemo vidjeti da ljudski organizam nema ništa zajedničko sa životinjama koje se hrane mesom.

FIZIOLOŠKE USPOREDBE

Iz ove tabele možemo vidjeti da u našem tijelu ne postoji niti jedna prilagođenost  za konzumiranje i varenje mesa. Samo ako pogledamo zube, možemo vidjeti ogromnu razliku - mesojedi imaju oštre, zašiljene i duge zube bez kutnjaka, dok čovjek ima kutnjake koji su neophodni za žvakanje žitarica. Pljuvačka životinja mesojeda je kisela i prilagođena probavi životinjskih proteina. Ne sadrži enzim amilazu za razlaganje škroba koji se nalazi u biljnoj hrani, dok je taj enzim prisutan u našoj pljuvački koja je blago bazna.

Životinje mesojedi ne žvaću hranu, već kidaju i gutaju komade mesa koji se kasnije probavljaju u želucu i crijevima. Oni imaju deset puta jaču koncentraciju klorovodonične kiseline od životinja biljojeda i od čovjeka. Tako jaka kiselina im je neophodna za razlaganje mišića i kostiju životinja kojima se hrane, te za aktiviranje enzima koji razlažu protein. Kraća crijeva im služe za brzo izbacivanje razgrađenog mesa koje se raspada i truli.

Ljudska crijeva su šest puta duža od dužine tijela jer su namijenjena sporom probavljanju hrane da bi se hranjivi sastojci iz te hrane apsorbovali.

U tijelu ubijenih životinja se aktiviraju razgrađujući enzimi i kiselost se povećava. Ta kiselost pogoduje razvoju bakterija pa se meso životinja mora tretirati raznim supstancama poput aditiva da bi izgledalo svježe kad stigne na prodajna mjesta.

Nedavno sam naišla na vijest u kojoj se neko žalio na zelenu boju organskog pileta koje je kupljeno na seoskoj farmi. Upravo takva i jeste boja ubijenih životinja: zelenkasto siva! Ljudi ne razmišljaju o tome da ona neprirodno crvena boja mesa u supermarketima potiče od silnih aditiva koji im se dodaju da bi privukli kupce. Većina tih aditiva su čak i kancerogeni.

Posljedice konzumacije mesa

Ako uzmemo u obzir dužinu naših crijeva za razliku od kratkih crijeva mesojeda, možete samo zamisliti šta se dešava s mesom koje čovjek pojede, a koje pritom ne sadrži vlakna kao biljna hrana, pa se još sporije kreće u crijevima.  U prosjeku to meso ostaje u tijelu oko četiri dana. Za ljudski organizam je posebno teško razgraditi i iskoristiti masti životinjskog porijekla u koje spada i kolesterol. Kao posljedica pretjerane konzumacije mesa, kolesterol se taloži na zidovima krvnih sudova što uzrokuje aterosklerozu i kardiovaskularne bolesti.

Kako su klimatske promjene i hrana povezani?

Zemljina površina i način na koji se koristi predstavlja osnovu globalne ekonomije i ljudskog društva. Ali mi je mijenjamo na strašne načine ne vodeći računa o posljedicama.

Poljoprivreda i šumarstvo snose odgovornost za emitovanje otprilike četvrtine gasova staklene bašte na planeti. Uzgoj stoke doprinosi globalnom zagrijevanju zbog metana koje životinje oslobađaju, a veliki udio u tome ima i krčenje šuma zbog širenja pašnjaka.

Približno jedna trećina obradivog tla u svijetu koristi se za uzgoj hrane namijenjene životinjama na farmama. S obzirom na rast svjetske populacije i povećanu potražnju za životinjskim proizvodima, problem sa globalnim zagrijavanjem postaje sve veći. Neki dijelovi Zemlje, naročito oko ekvatora već gube vegetaciju zbog previsokih temeperatura.

Međuvladin panel za klimatske promjene (IPPC) zagovara globalni pomak prema konzumiranju žitarica, voća i povrća i smanjenje konzumacije mesa kao jedini način da se plodna zemlja iskoristi na puno održiviji način.

Pored toga, postoji uska veza između epidemija koje ugrožavaju ljudsku populaciju i gubitka prirode koju čovjek nesavjesno iskorištava. Ebola, SARS, ptičija i svinjska gripa te mnogi noviji virusi su između ostalog i posljedica čovjekovog uticaja na prirodne ekosisteme tvrde stručnjaci iz WWF (World wildlife fund). Ljudsko djelovanje je dovelo na rub istrebljenja oko million životinjskih i biljnih vrsta uništavajući im staništa čime se omogućuje prenošenje bolesti sa životinja na ljude.

Albert Ajnštajn: "Ništa neće toliko pomoći ljudskom zdravlju niti povećati izglede za opstanak života na Zemlji kao prelaz na vegetarijansku ishranu."