#

VODA

Uz kisik, voda je jedan od najvažnijih elemenata na zemlji. Poznato je da čovjek bez hrane može oko živjeti mjesec dana, a bez vode najviše sedam dana.

Ljudi su vodena bića

Ljudsko tijelo je sastavljeno od 25% čvrste materije, dok 75% ukupne mase našeg tijela sačinjava voda. Ona je osnovni sastojak svih tjelesnih tekućina poput krvi, limfe, izlučevina iz žlijezda, sline i tečnosti iz leđne moždine. Ovo su pokazatelji da vodu nikako ne smijemo zanemariti jer smo “vodena bića”. smile

Da bi se opskrbili nutrijentima, regulisali sve tjelesne funkcije i riješili se toksina, potrebna nam je voda i to voda u pravom smislu riječi. Vodu nije moguće zamijeniti napicima poput čajeva, gaziranih pića i sokova jer svi oni pored vode sadrže kofein, šećer, vještačke zaslađivače i druge tvari koji djeluju diuretično jer troše vodu tokom razgradnje i time dodatno dehidriraju tijelo. Ti agensi dehidracije iz tijela izbace svu vodu u kojoj su unijeti i uz to dodatno crpe vodu iz tjelesnih rezervi.

Mnoge manje zdravstvene tegobe kao i hronične bolesti su velikim dijelom praćene dehidracijom. Prema nekim teorijama, hronični bolovi u tijelu koji se ne mogu objasniti kao povrede ili infekcije, tumače se kao znaci dugotrajnog nedostatka vode u oblasti u kojoj se pojavljuju. Neki od tih primjera su reumatični bol, lumbago, dispepsija ili probavne tegobe, učestale glavobolje, bol debelog crijeva i mnogi drugi.

Začuđujuća je činjenica da jednostavne savjete poput redovnog pijenja vode i korekcije ishrane ne možemo dobiti kada se ljekaru obratimo za pomoć.  Pacijentima se nameću analgetici i razni lijekovi koji slabe imunitet uzrokujući često komplikacije poput oštećenja jetre i bubrega .

Voda kao lijek

Razmotrićemo nekoliko važnih uloga vode u tijelu koje potvrđuju njenu nezamjenjivu ulogu u tijelu :

  1. reguliše temperaturu tijela i krvni pritisak (krv se zgušnjava, a pritisak i tjelesna temperature se povećavaju ako tijelu nedostaje voda što dovodi do otežanog rada srca i grčeva u mišićima);
  2. vlaži i pročišćava pluća (ugljen dioksid se zadržava u tijelu, a kisik ne dopire do ćelija i mozga ako ne unosimo dovoljno vode);
  3. obezbjeđuje unos esencijalnih minerala kao što su kalcijum, magnezij i fluor
  4. nephodna je za dobro funkcionisanje bubrega (razrjeđuje soli i minerale u urinu i sprečava nastanak bubrežnih kamenaca).
  5. hidrira kožu
  6. zadužena je za transport hranjivih materija do ćelija i odnosi toksine iz vitalnih organa
  7. voda je provodnik nervnih impulsa

Manje poznate funkcije vode u tijelu

Voda također učestvuje u podmazivanju zglobova, a nalazi se i u diskovima između kičmenih pršljenova gdje joj je uloga da se opire sabijajućoj težini gornjeg dijela tijela. Nevjerovatan podatak je da voda u diskovima nosi cijelih 75% težine gornjeg dijela tijela, dok vlaknasti materijal oko diska podupire samo 25% težine. Kad dođe do gubitka vode u tijelu,  međupršljenski diskovi i njihovi spojevi se isušuju što može uzrokovati herniju ili prolaps diska. Iz ovog vidimo da voda igra važnu ulogu u održanju zdravlja naše kičme i kostiju.

Dehidracija

Interesantna činjenica je da u dehidriranom tijelu nastaju fiziološki procesi koji su potpuno identični onima koji se pojavljuju kad smo pod velikim stresom. Zapravo dehidracija je jedan od glavnih destruktivnih faktora stresa uslijed kojeg se crpe tjelesne rezerve uključujući i vodu, što dovodi do dalje dehidracije.

Ljudi koji piju malo tekućine izloženi su dugotrajnom riziku od bolesti bubrega, probavnog sistema, poremećaja mentalnih funkcija, visokog pritiska i problema sa srcem. Dehidracija također  igra glavnu ulogu u napadima migrene koja se često može spriječiti redovnim pijenjem vode.

Mozak zahtijeva više vode od svih ostalih dijelova organizma jer se moždane ćelije sastoje od 85% vode. Nedostatak vode u moždanom tkivu smanjuje njegove vitalne funkcije i uzrokuje nedostatak energije. Uzrok emotivnih problema, ljutnje, depresije i anksioznosti možemo pripisati dehidraciji u nekim slučajevima, kao i sindrom hroničnog umora kojeg se možemo riješiti ako organizam detoksiciramo i dovoljno ga hidriramo. Pri tome trebamo voditi računa da mozak ne stimuliramo sa kofeinom, nikotinom i lijekovima.

Tijelo tečnost gubi kroz urin, stolicu, znoj pa čak i kroz proces disanja. Uriniranjem se izgubi u prosjeku 1,5 l tečnosti, a znojenjem i disanjem gubimo još dodatnu litru.

Od svih zdravih napitaka koje trebamo svakodnevno unijeti u organizam, voda zauzima prvo mjesto.  Kada izgubimo puno tekućine i osjetimo iscrpljenost, možemo sami napraviti vodu sa elektrolitima da bi nadoknadili izgubljene minerale.

Kako spriječiti dehidraciju?

Prvi simptomi dehidracije se javljaju kad razina vode padne ispod 2% od njene normalne vrijednosti. Tada se pojavljuje žeđ, usta se suše, mokrenje je smanjeno jer tijelo pokušava sačuvati tekućinu , a urin je tamne boje.

To su sigurni pokazatelji dehidracije, a kasnije se može pojaviti i glavobolja, grčevi u rukama i nogama, smanjeno znojenje, brzi otkucaji srca, te umor ili slabost.

Ako nam je tijelo dehidriralo, osnovno pravilo je da počnemo vodu piti polako u manjim gutljajima jer prevelike količine vode mogu ozbiljno naškoditi organizmu. Taj primjer ste možda vidjeli u filmovima gdje ljudi nakon dugotrajnog lutanja po pustinji pronađu vodu, ali im nije dozvoljeno da se napiju već samo smiju ovlažiti usta i popiti par kapi vode u početku.

Oprez sa hidriranjem!

Za ljude koji su svoj organizam navikli na minimalne količine vode, naglo konzumiranje vode može uzrokovati više štete nego koristi. Ćelije dehidriranog organizma su neefikasne u obavljanju svojih funkcija jer pokušavaju preživjeti u neprirodnim uslovima. Da bi se zaštitile od gubitka male količine vode koju dobiju, one zatvaraju svoje membrane tako što u njih povlače masnoće, uključujući i kolesterol. Tako pokušavaju zadržati vodu, ali problem je u tome što metabolički otpad na taj način ostaje u ćelijama i one počinju da odumiru. Neke ćelije pod takvim okolnostima genetski mutiraju i mogu postati kancerogene.

U periodu dehidracije bubrezi i ostatak organizma pokušavaju zadržati minimalnu količinu vode koja se nalazi u tijelu. Tad se često javlja potreba za solju i slanom hranom jer organizam traži so da bi zadržao vodu. Ponekad je povećana želja za hranom ustvari samo prikrivena potreba za vodom.

Bubrezi se u stanju dehidracije potpuno skupe jer filtriraju malu količine vode, a dehidrirane osobe često imaju tamne kolutove oko očiju što ukazuje na iscrpljenost bubrega. Bubrezi se takođe opterećuju ako se unos vode naglo poveća jer nisu u stanju da filtriraju tu količinu vode pa dolazi do oticanja, a  mogu se pojaviti veće komplikacije i oštećenja bubrega .

Kada postoji manjak vode u organizmu, smanjuje se i zapremina krvi pa se krvni sudovi  sužavaju podižući pritisak da bi se smanjena količina krvi mogla isporučiti svim organima. Iz ovog možemo vidjeti da dehidracija može biti i uzrok hipertenzije ili visokog pritiska.

Za hronično dehidrirani organizam najbolja opcija je da se dnevno počne piti samo jedna čaša vode više nego inače i da se ta količina postepeno  povećava. 

Kada je najbolje piti vodu?

  • Nakon ustajanja i pranja zuba, popiti dvije čaše vode (najbolje je da voda bude sobne temperature ili topla sa dodatkom limuna)
  • Otprilike sat vremena prije svakog obroka popiti čašu vode. Voda pospješuje lučenje digestivnih sokova ako se pije sat prije jela, a tokom jela ju je najbolje izbjegavati jer ih može previše razrijediti i tako onemogućiti pravilan rad probavnog sistema. Manja količina vode (nipošto hladne) je dozvoljena tokom obroka.
  • Sačekati bar 1-2 sata nakon jela da bi ponovo popili vodu. Tijelo troši puno vode u procesu varenja i zato traži da je nadoknadimo.
  • Vodu treba piti polako i u malim gutljajima

Vodu treba piti kad nismo žedni

Kako bi se dehidracija spriječila,  potrebno je unositi vodu prije nego se žeđ osjeti, a količina zavisi od spola, uzrasta, zdravstvenog stanja, vanjske temperature i fizičke aktivnosti.  Muškarci imaju malo veći procenat vode u organizmu od žena pa oni trebaju unositi veću količinu vode. Žene imaju veći procenat masnog tkiva u organizmu koje manje vezuje vodu u odnosu na mišićno tkivo koje prevladava kod muškaraca.

Minimalna dnevna potreba čovjeka sa slabijom fizičkom aktivnošću je oko 25 grama po kilogramu tjelesne težine, što znači da osoba od 60 kg treba popiti  1,5 l vode dnevno. Ovu količinu je neophodno uvećati kad smo izloženi velikim vrućinama ili kad smo fizički aktivni.

Tijelo će se navići na vodu ako je počnemo piti u regularnim razmacima i vremenom će tražiti još vode.

Kvalitet vode za piće

Nakon što smo utvrdili važnost vode i količinu dnevnog unosa, ostaje jedna važna stavka koju nikako ne smijemo zanemariti, a to je kvalitet vode koju pijemo. Svjetska zdravstvena organizacija svrstala je kvalitet vode za piće među 12 najznačajnijih indikatora zdravstvenog stanja stanovništva jedne zemlje.

Iako naša područja imaju jednu od najkvalitetnijih i najzdravijih voda na svijetu, problem gradske vode je, između ostalog,  u starim vodovodnim cijevima. Nečistoće koje se nalaze u vodi za piće su uglavnom organske tvari, minerali, atmosferski gasovi i td.

Većina ljudi piju vodu iz česme oglušujući se na upozorenja o nečistoći gradskih voda pod izgovorom da nam je ionako sve zagađeno. Nažalost, vodovodi postaju sve zagađeniji zbog industrije, poljoprivrednog otpada poput umjetnih gnojiva, herbicida i pesticida koji padavinama dospijevaju u podzemlje, te olovnih i azbestnih cijevi kroz koje voda prolazi. Pored toga, nitrati i teški metali dospijevaju u vodotoke putem kiselih kiša, a veliki uzrok zagađenja su kemikalije koje se koriste u procesu obrade vode za piće. Klor, natrijev fluorid i aluminijev sulfat izazivaju ozbiljne posljedice po zdravlje, a bolesti uzrokovane kontaminiranom vodom su u stalnom porastu.

Na Nacionalnom Institutu zdravlja u Japanu je otkriveno da neke od najzdravijih fitokemikalija koje se nalaze u hrani mutiraju kad dođu u kontakt sa klorisanom vodom i tako postaju kancerogene.

Klorisana voda se prema brojnim istraživanjima dovodi u vezu sa gastrointestinalnim i srčanim bolestima te rakom urinarnog trakta, jetre, pankreasa i debelog crijeva. Iako se klor koristi kao dezinficijens za sprečavanje razvoja mikroba, problem je što mnogi mikrobi vremenom postaju otporni na klor, tako da klorisana voda često sadrži parazite koji uzrokuju mnoge stomačne bolesti.

Natrijev fluorid je otrovna supstanca i jedan od spojeva fluora koji se dodaje vodi pod izgovorom da je neophodan za kvalitetnu caklinu i da sprečava kvarenje zuba . To je zastarjela teorija koja nikad nije bila zasnovana na dokazanim činjenicama. Novija istraživanja bilježe da fluor kroz fluorisanu vodu dospijeva u krv i kosti gdje se taloži i toksicira cijeli organizam. Potvrđeno je i da je fluor opasan po djecu i da ustvari oslabljuje zubnu caklinu. Korištenjem veće količine fluora kod djece i odraslih javlja se propadanje cakline u vidu pjegastih naslaga na zubima poznatih kao zubna fluoroza.

Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona došla je do niza saznanja o štetnosti fluora iz vode i paste za zube pozivajući se na svoje mnogobrojne studije:

Fluor odnosno fluoridi, osim toga što štete zubima, ometaju stvaranje eritrocita i rad štitnjače, slabe imuni sistem i kosti, ometaju nervni system, te sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, hrskavici, tetivama, mišićima, koži, plućima i bubrezima.

Koju vodu je najbolje piti?

Jedna od alternativa javnoj vodi iz česme je flaširana voda koja se također pokazala kao loš izbor jer se i u njoj mogu razmnožavati bakterije, a kancerogene tvari iz plastike lošeg kvaliteta poput metilnog klorida i ksenoestrogena se oslobađaju i zagađuju tu vodu.

Flaširana voda se puno rjeđe kontroliše od vode iz gradskih vodovoda i ima veću vjerovatnoću da postane kontaminirana jer nekad dugo stoji skladištena prije nego što dospije na prodajna mjesta. Kad se otvori, treba je popiti isti dan da ne bi došlo do razvoja bakterija. Jedna od neugodnih istina vezanih za flaširanu vodu je da je više od 40% te vode ustvari samo filtrirana voda iz česme.

Najbolje rješenje su kvalitetni filteri za prečišćavanje vode koji omekšavaju vodu, posjeduju UV sterilizator, nanofilter ili jonoizmjenjivače. Glavni element svakog filtera je aktivni ugalj koji se dobija postupkom zagrijavanja, postaje porozan i upija štetne komponenete. Jedini problem kod filtriranja vode je što se odstranjuju i minerali poput kalcija i natrija.

Filteri koji rade na principu obrnute osmoze pročišćavaju vodu pod visokim pritiskom kroz polupropusnu membranu čime se odstranjuju anorganski minerali.

Prirodna izvorska voda možda jeste najbolji izbor vode za piće, ali ta voda se ne može dugo skladištiti jer već nakon 24 sata gubi energiju zemlje i pretvara se u mrtvu vodu.

Pošto se minerali gube u procesu filtracije ili destilacije, postoji mali trik kojim filtriranu vodu možete obogatiti vitaminima i mineralima. Dodajte toj vodi neki kristal poput gorskog, komad srebra ili bakra, pustite da odstoji na suncu i imaćete živu vodu za piće.



Copyright © 2020 Sapiens.ba | All Rights Reserved | Design: W.Design