#

MISLI

Brži um od pameti

Prva funkcija uma je mišljenje, a njen produkt misao. Prvobitna misao je refleksna reakcija uma na gotovo svaku vrstu čulnog opažanja. Iako je vrlo površna i donesena bez ikakvog razmišljanja, ljudi joj pridaju veliki značaj. Ovakve misli su nebrojeno učestalije od onih koje nastaju kao posljedica inteligentnog promišljanja.

Primjera radi, nađemo li se u nekoj neizvjesnoj situaciji, um će nas odmah početi bombardovati paničnim mislima, ne dozvoljavajući intelektu da se sabere i iznese neko racionalno mišljenje. Takve nekontrolisane misli se pretvaraju u negativne emocije, poput straha, stresa i tjeskobe, bespotrebno nam ,,skraćujući život”.

Mozak na pašu

Da bi se nešto vrijedno napravilo, potrebno je uložiti dosta vremena i truda, a da bi se počinila glupost dovoljan je samo trenutak nepažnje. Ipak, tendencija da pustimo „mozak na  pašu” (mozak - fizički operatvni instrument za korištenje inteligencije) je kao da ostavimo 35.000 krava, što je prosječan broj misli koje nam dnevno prođu kroz glavu, bez ikakvog nadzora i spokojno zaspimo.

Govedo, kao i nedovoljno inteligentan čovjek, rijetko razmišlja o posljedicama svog djelovanja. Zato se neće libiti da sruši komšijsku ogradu i naruši njegov teritorijalni integritet samo da bi se domoglo par zalogaja trave za koju uvijek misli da je zelenija na drugoj strani livade.

Šta tek reći o hiljadama neobuzdanih misli, transformisanih u emocije i želje, kad se bezglavo raštrkaju po svemiru ili još gore, kada se poput stampeda obruše na neko dugo priželjkivano zadovoljstvo? Nema te ograde ni društvene norme koja će ih zadržati. Mudri pastir će poduzeti sve mjere opreza da unaprijed izbjegne takve mat-situacije, dok običan čoban to ništa ne konta.  


Vrste misli

Egocentrične misli

Čovjek je usljed uticaja ega, možda više od bilo čega vezan za lično mišljenje, ne obazirući sepreviše na vlastitu kompetenciju. Čak i kada sami nismo sigurni u svoje mišljenje, spremni smo ga odlučno braniti ako ga neko ospori. Zbog učestalosti ove pojave, u narodu se odomaćila kriva predodžba da zadrto mišljenje odražava ispravnost nečijeg stava ili čvrstinu njegovog karaktera.

„Mistične” misli

Postoje ezoterična nagađanja da prva misao koja nam ,,padne na pamet” predstavlja neku vrstu mističnog predosjećaja, te da je kao takva najbliža istini. Djeca bi se sigurno obradovala usvajanjem ove teorije jer više ne bi morala ići u školu, već bi se mogla po čitav dan izležavati i bilježiti šta im prvo padne na pamet. Još kad bi se za to dijelile diplome, sreći ne bi bilo kraja. Nažalost, za sve one koji više vole raspust od škole, ova vrsta naobrazbe nikada neće zaživjeti jer misli koje raspušten um (um na raspustu) izbacuje, obično nemaju veze sa pameću.

Istina je da postoje misli u koje se ubraja intuicija koje nam mogu prenijeti poruke sa viših nivoa svijesti, ali da bi ih kao takve prepoznali i pravilno protumačili, moramo steći potrebne kvalifikacije. U suprotnom, upašćemo u klasičnu zamku uma koji nam najčešće servira ono što želimo čuti, a ne ono što je u skladu sa istinom.

Emotivne misli

Kao što smo već rekli, čovjek procesuira na desetine hiljada misli svakoga dana. Nekih smo svjesni, dok većinu uopšte i ne registrujemo. Šta je to što daje važnost našim mislima? Zašto jedne toliko vrednujemo, dok druge i ne primjećujemo? Logičan odgovor bi bio da korisnost informacija koju one prenose određuje njihovu vrijednost. Nažalost, to je logika veoma malog broja ljudi koji pridaju značaj racionalnom načinu razmišljanja, za razliku od većinskog dijela populacije opčinjenog emotivnim impresijama koje su produkt njihovih misli.

Najbolji primjer tome je uticaj reklama na naš um. Industrijski magnati nesebično plaćaju timove vrhunskih psihologa i dizajnera da u par sekundi stvore snažnu emotivnu impresiju kojoj joj je gotovo nemoguće odoljeti.

Uprkos tome što je manje-više svima jasno da su ti proizvodi  ne samo precijenjeni, već i nerijetko pogubni za naše zdravlje, emotivni naboj koji emanira iz takvih reklama potaknuće želju u mnogima od nas da se i sami nađemo sa istim tim proizvodom u ruci.   

Iako trebamo biti oprezni da ne postanemo previše okrutni prema sebi pretjeranim potiskivanjem emocija, ipak prevagu u donošenju odluka mora imati inteligencija. Jedan od prepoznatljivih simptoma evolutivnog napretka je kada počnemo pridavati veću važnost razumu nego trenutačnim emocijama.



Copyright © 2024 Sapiens.ba | All Rights Reserved | Design: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.