Uopštena vrijednost želja se procjenjuje na osnovu toga koliko dugo i u kojoj mjeri će nas usrećiti ako ih ostvarimo ili unesrećiti ako ih ne ostvarimo. Želje možemo klasifikovati na mnogo načina, vodeći se različitim vrijednosnim kriterijima. Izdvojićemo nekoliko kategorija želja koje nam mogu poslužiti kao generalni pokazatelj sudbinskog pravca koji smo odabrali. Dovoljno je izdvojiti jednu od želja kojoj najviše težimo iz navedenih kategorija, da bismo na kraju njihovim objedinjavanjem, kao koordinatama, mogli naslutiti budući tok našeg života. Najbolje je da ovaj test odradimo sami, kako bismo bili sigurniji u ličnu iskrenost koja je ključni faktor za uspješan proračun.  

1. Prvu klasifikaciju možemo izvesti na osnovu veličine želje. Svako od nas ima male i velike želje.

Male želje povezujemo sa mnoštvom detalja koji čine naš život dopadljivim i lijepim, dok ga velike želje čine posebnim i vrijednim. Ako budemo gajili samo male želje, ostaćemo zauvijek „mali” i eventualno simpatični. S druge strane, život podređen isključivo velikim željama, također nas neće potpuno usrećiti. Bez obzira na količinu hrane koju pojedemo, ako nije ukusno začinjena i skladno iskombinovana, nećemo biti zadovoljni. Tajna svih receptura leži u pravim omjerima i detaljima.

2. Drugu kategoriju sačinjavaju trajne i privremene želje.

Neovisno o veličini želja, za njihovu realizaciju je veoma bitno koliko dugo će se zadržati u našem srcu tj.umu. Logično je da više šanse za ostvarenje imaju želje koje se budu duže održale, za razliku od onih kratkotrajnih koje po samoj definiciji ne zavređuju značajniju pažnju. Ako nam je do nečega istinski stalo, nećemo ga se lako odreći nego ćemo strpljivo čekati priliku da to realizujemo.

3. Treća kategorizacija je zasnovana na intezitetu želja. Shodno tome postoje neodlučne ili mlake želje i intezivne ili goruće želje.

Primjer mlakih želja:

„Šta bi od ovoga želio? ”- „Bilo šta. ”

„Bi li ovo? ” - „Može. ”

„A možda ono? ” - „I to je OK. ”

Kada vidimo ovakvu letargičnost, prosto pomislimo da je grehota takvoj osobi i ispunjavati želje. Ako nema dovoljno energije (žara) u želji, šta će onda potaći njeno ispunjenje? Nasuprot tome, kada neko izgara od želje da uspije rasplamsaće želju i u drugima da mu pruže neki vid podrške.

4. Najistaknutija razlika među svim ovdje pomenutim polaritetnim kategorijama očituje se u podjeli na: a) destruktivne i b) konstruktivne želje.

Kao što ih same riječi opisuju, radi se o željama koje nam mogu donijeti željeni prosperitet ili nas degradirati na razne načine. Ovu klasifikaciju trebamo obaviti na samom početku, čim nam se želje pojave u umu.        

a) Ako uvidimo da se radi o destruktivnim željama, treba ih što prije izbaciti iz uma jer, ako nam se učine previše privlačnim, možda uspijemo pronaći izgovor da ih ispunimo. Nikada ne smijemo potcijeniti snagu uma i ega kad se na nešto „namerače”. Svi znamo koliko je teško odvratiti povrijeđeni ego ako se odlučili nekome osvetiti ili obuzdati pohotni um kad se pomami za čokoladom koju smo sami od sebe sakrili (da ne pominjemo druga zadovoljstva). Ako nam je intelekt dovoljno jak, zdravorazumnošću će nas zaštititi od takvih želja. S druge strane, ako se ne možemo oduprijeti „demonima” uma i ega, onda je najsigurnije takve želje sasjeći u samom korijenu, dok su još u formi misli i emocija.

Ranije smo pomenuli da se lakše izboriti sa inicijalnim mislima nego sa već formiranim emocijama, a šta tek reći o duboko ukorijenjenim željama koje je praktično nemoguće bezbolno isčupati. Kada se želje odomaće u srcu, čovjek se toliko srodi sa njima da postaje spreman na sve kako bi ih ostvario.

b) S druge strane, konstruktivnim željama trebamo pokloniti maksimalnu pažnju, znajući da su one noseći stubovi našeg napretka. Kao što osnovu svake građevine čini čvrsta i ineligentno izdizajnirana konstrukcija, tako se i naša evolutivna nadgradnja temelji na konstruktivnim željama.

5. Peta kategorija je posebno značajna za one koji se žele ozbiljnije posvetiti vlastitoj evoluciji. Ovaj vid klasifikacije je nešto delikatniji i ukazuje na razliku između elementarnih i ambicioznih želja.

a) Elementarne želje su namijenjene ispunjenju osnovnih materijalnih potreba. One se dalje mogu podijeliti na egzistencijalne i nagonske.

• Egzistencijalne želje se odnose na one koje obezbjeđuju pristojan život, poput smještaja, odijevanja, prehranjivanja itd.
• Nagonske želje su potaknute našom uživalačkom prirodom i čulnim nagonima. Pod tim podrazumijevamo želju za uživanjem u jelu, seksu i sličnim tjelesno-umnim porivima.

Elementarne želje mogu obezbijediti opstanak vrste, ali ne i evoluciju.

b) Ambiciozne želje su one kojima se pokušavamo izdići na viši nivo zadovoljstva, iznad ispunjenja osnovnih životnih potreba. Postoje razne vrste ambicija, poput onih za lagodnim životom, bogatstvom i prestižem, ali i one profinjenije, usmjerene prema karakternoj, kulturološkoj ili duhovnoj nadgradnji. Stoga se i ambiciozne želje mogu raščlaniti na još dvije podkategorije: statične i progresivne.

• Statične želje teže materijalizaciji uspjeha, tako da možemo idilično uživati u plodovima svoga truda. Nakon ostvarenog uspjeha, svijest nam se ponovo vraća u uobičajenu psiho-fizičku učmalost koju smo morali privremeno napustiti kako bismo ostvarili željenu ambiciju. Primjer tome su brojni studenti čija je glavna ambicija da se po završetku studija ,,uhljebe” u nekoj stabilnoj firmi gdje će na miru dočekati penziju. Ovom profilu odgovaraju i mnogi članovi političkih partija, udruženja građana i drugih društveno (bes)korisnih organizacija, koji samo gledaju da što duže ostanu na hljebu iz državnog budžeta, uz dužno poštovanje vrijednim izuzecima. Koliko god izgledalo da su se dobro snašli, postoji velika mogućnost da takav parazitski mentalitet prenesu i na ostale sfere života, kočeći time, ne samo svoj, već i cjelokupan društveni razvoj. 

• Progresivne ambiciozne želje imaju za cilj napredak, bilo u javnim oblastima života ili na polju ličnog razvoja. Nekolicina ljudi njeguje ovu vrstu želja, potpuno suprotnu standardnim prohtjevima („u se, na se i poda se”) koji prosječnom čovjeku predstavljaju sam smisao postojanja. Obično su to za života neshvaćeni umjetnici, inovatori, reformatori, duhovnjaci i ostali „čudaci”. Kada čuju kako su živjeli i šta su sve žrtvovali zarad ostvarenja svojih ideja, ljudi ih uglavnom sažaljevaju. Ipak, svjesni njihove povijesne uloge i činjenice da bismo bez njih još uvijek tumarali u mraku u svakom pogledu, posthumno nazivamo ulice, trgove i aerodrome njihovim imenima kako bi im se „časno” odužili. Nažalost, većina njih nije bila shvaćena i dovoljno uvažena u mediokritetskim društvima u kojima su živjeli, pa čak i danas, nakon što su priznati kao velike ličnosti, malo ko se odvaži slijediti njihov primjer i sam se ostvariti nekom vrijednom ambicijom. Osnovni razlog tome je što osobe na nižem evolutivnom nivou, ne mogu pojmiti mentalitet niti zadovoljstvo onih na višoj razini svijesti.

Svaki čovjek bi trebao obogatiti riznicu svojih želja makar jednom respektabilnom ambicijom. Kada homo sapiens izgubi želju da evoluira, automatski počinje da se degradira (stagnacija u biti ne postoji) na nivoe svijesti evolutivno nižih životnih vrsta kojima je jedini smisao postojanja zadovoljavanje nagona i opstanak vrste.      

6. Ova podjela je također veoma značajna, a odnosi se na racionalne (razumne) i iracionalne (nerazumne) želje.

Racionalnost i iracionalnost želja može se posmatrati sa dva stanovišta - koliko je realna njihova ostvarivost i koliko ispunjenje takvih želja uopšte ima smisla tj. značaja za nas.

Realnu ostvarivost želja treba da razmotrimo odmah nakon što nam se pojave u umu kako se ne bi zamajavali s nečim što je neostvarivo. Nekada se dogodi da usljed prevelike želje izgubimo kontakt sa realnošću, što shvatimo tek nakon bolnog neuspjeha ili dosta izgubljenog vremena. Istovremeno, trebamo biti oprezni da zbog lične nesigurnosti, prevelike zahtjevnosti ili neizvjesnosti, ne odustajemo olako od želja koje su teže ostvarive. Od izuzetne važnosti je uočiti razliku između neostvarivih i teže ostvarivih želja. 

Neke želje u početku mogu izgledati preambiciozne ili gotovo nedostižne, međutim, ako su zaista značajne ne trebamo ih u potpunosti odbaciti. Da nam ne bi svakodnevno odvraćale pažnju, najbolje ih je držati na stand by  (u pripravnosti), dok se ne stvore pogodniji uslovi za njihovu realizaciju.

Pokušaj ispunjenja neostvarivih želja smatra se ,,Sizifovim poslom”, dok trud namijenjen ispunjenju teže ostvarivih želja predstavlja ključnu komponentu evolutivnog razvoja. Kada jednom pređemo granicu teže ostvarivog uspjeha, sve ostale želje će nam djelovati ostvarljivije. Nasuprot tome, ne skupimo li dovoljno hrabrosti i upornosti za takav iskorak, usljed nedostatka životnog iskustva, ostaćemo zauvijek bojažljivi i nesigurni u samog sebe.

Postati neustrašivi hazarder ili preoprezni ziceraš nije to što se od nas očekuje jer životni tokovi ne trpe ni prenaglašenu spontanost niti krutost već zahtijevaju zdravorazumnost u svakoj situaciji.

Nerealno ostvarive želje poput kratkotrajnih maštarija o idiličnim trenucima, ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju da bi nas uvukle u iluziju veću od one u kojoj se već nalazimo. Svjesni njihove neostvarivosti, povremeno im se prepuštamo kako bismo lakše podnijeli sivilo vlastite svakodnevnice. Ovakve želje nam dođu kao ,,ostrvo snova” na koje uvijek možemo pobjeći i makar nakratko uživati u plavetnilu neba, mora i ukusnih Rafaelo kuglica.

Mnogo veći problem predstavljaju besmislene želje (iracionalne želje u pravom smislu) na čiju realizaciju protraćimo dobar dio života. Lista besmislenih želja je bukvalno neograničena, u šta ćemo se najbolje uvjeriti zavirimo li nakratko u svijet interneta. Pomenućemo neke od besmislenih želja koje nastojimo ostvariti putem najmoćnije medijske mreže. Prva i najapsurdnija želja je da ,,ubijemo” vrijeme, zatim želja da uspostavimo virtualnu dominaciju na raznim forumima krajnje egocentričnim i neprimjerenim raspravama, kao i želja da imamo što više virtualnih prijatelja, od kojih većinu i ne pozdravljamo kada se sretnemo, i konačno, želja za nadrealnim promovisanjem ličnog profila na društvenim mrežama.

Nema ništa lošeg u tome da se želimo predstaviti u najboljem izdanju, samo da nam to ne preraste u životnu ambiciju ili još gore, u opsesiju. Ako već želimo ostaviti dobar utisak, neka to prvenstveno bude na osnovu karakternog pa tek onda spoljašnjeg izgleda. Karakterna ljepota osobe je uvijek rado viđena i svima inspirativna, dok tjelesna ljepota može izazvati zavisti kod drugih ako se previše ističe. Na nama je da odredimo kakav efekat želimo postići.       

7. Podjela na jasno izdefinisane i neizdefinisane želje se možda ne uklapa u potpunosti sa prethodno pomenutim kategorijama, ali se svakako treba uzeti u obzir. Izdefinisati neku želju značilo bi detaljno i sveobuhvatno sagledati njenu kompleksnost i povrh svega, isplativost. Stoga, prije nego što krenemo u realizaciju želja, trebamo imati zaokruženu računicu: Šta dobijamo ispunjenjem tih želja i koju cijenu moramo platiti?

Primjera radi, većina muškaraca za partnera priželjkuje lijepu i atraktivnu ženu koja će bez pogovora ispunjavati sve njihove prohtjeve. Ono što im ne ide u prilog je da su lijepe žene svjesne svog izgleda i da ga koriste prvenstveno kao adut za ispunjenje vlastitih želja. Pored toga, lijepe žene su prilično izbirljive kad su u pitanju muškarci, tako da udvarači moraju biti spremni na žestoku borbu sa konkurentima. Čak i ako osvoje željenu nagradu, nastaviće se, makar suptilno, nadmetati sa drugim mužjacima koji teško odolijevaju ženskoj ljepoti. Ovo je globalan primjer primjenjiv na oba spola, kao i na sve ostale vrijednosti koje imaju svoju cijenu.        

Nakon erupcije nema kajanja

Iako se procesom starenja ljudska čula postupno gase, funkcije uma nikada ne odumiru. Um uvijek vrvi od želja koje se iznova rasplamsavaju usljed vanjskih uticaja. Bilo da se bezglavo prepuštamo željama ili ih bezdušno potiskujemo, u oba slučaja ćemo zapasti u probleme. Neovladan um je poput aktivnog vulkana u kojem se krčkaju nebrojene misli i emocije, i svako malo izbijaju napolje.

Nekada se dogodi da usljed prevelikog unutrašnjeg pritiska vulkan proizvede toliko snažnu erupciju da iza sebe ostavi pravu pustoš. Slično je i sa ljudima koji beskompromisno potiskuju svoje emocije i želje, sve dok u jednom trenutku ne „eruptiraju” i unište sve što su godinama gradili. Veliki broj onih koji su završili u ,,crnoj hronici”, bili su naizgled fini i trpeljivi ljudi, dok im nije „prekipjelo”.

Koliko puta smo se i sami našli pod neizdrživim pritiskom emocija i želja, nemoćni da im se odupremo ili da ih zadovoljimo? Niko ne može sa sigurnošću znati koliko je mentalno jak i kako će se nositi sa iskušenjima koja ga očekuju u budućnosti. Razvijanje mentalnih mišića, odnosno dobrih karakternih osobina, najbolja je zaštita od svega što bi nas moglo ,,doći glave”. Prevencija je oduvijek bila izbor inteligentnih ljudi jer je neuporedivo manje bolna od kajanja.

Uopštena vrijednost želja se procjenjuje na osnovu toga koliko dugo i u kojoj mjeri će nas usrećiti ako ih ostvarimo ili unesrećiti ako ih ne ostvarimo. Želje možemo klasifikovati na mnogo načina, vodeći se različitim vrijednosnim kriterijima. Izdvojićemo nekoliko kategorija želja koje nam mogu poslužiti kao generalni pokazatelj sudbinskog pravca koji smo odabrali. Dovoljno je izdvojiti jednu od želja kojoj najviše težimo iz navedenih kategorija, da bismo na kraju njihovim objedinjavanjem, kao koordinatama, mogli naslutiti budući tok našeg života. Najbolje je da ovaj test odradimo sami, kako bismo bili sigurniji u ličnu iskrenost koja je ključni faktor za uspješan proračun.