Što se tiče same vladajuće strukture, ona bi trebala da se sastoji od zakonodavne, izvršne, pravosudne i ključne nadzorne vlasti koja bi se starala da vladajuća struktura zaista radi za opštu, a ne za ličnu dobrobit - drugim riječima, da obnaša svoju dužnost u skladu sa obećanjima.

Zakonodavna vlast

Zakonske norme, obaveze, propise i reformske izmjene bi trebao usvajati parlament/skupština, sastavljena od pažljivo biranih, obrazovanih osoba, upućenih u različite oblasti društvenog života. Bilo bi poželjno da su članovi parlamenta politički neutralni tako da mogu donositi nepristrasne, stručne i zdravorazumne odluke, a ne da se stalno preglasavaju po političkoj direktivi.

Pored toga, ako članovi parlamenta nisu postavljeni po stranačkom ključu ne moraju biti striktno ograničeni mandatom. Nejasno je šta dobijamo time što često smjenjujemo poslanike bez obzira da li dobro ili loše obavljaju svoju dužnost. Suštinski, nema nikakvog smisla niti opšte koristi da političke partije imaju ikakav uticaj na rad parlamenta, osim što mogu predlagati zakone i reforme o čijoj smislenosti bi se izjašnjavalo stranački neutralno parlamentarno vijeće. Također, prijedloge za usvajanje i izmjene zakona mogu davati i ministri sa svojim stručnim timovima, bez obzira što su dio izvršne vlasti.

Veoma je važno da pravila i propisi, kao i sve društvene reforme budu usklađene sa razinom svijesti građana kako bi ih svi mogli slijediti. Primjera radi, u jednoj Azijskoj zemlji dugo je bila propisana kazna odsjecanja ruke za sve koji bi prisvojili ono što im ne pripada, i nećete vjerovati da 400 godina nije bilo niti jednog incidenta. Možemo zamisliti koliko bi porastao broj radno nesposobnih (osakaćenih) ljudi kada bi u balkanskim zemljama počeli sprovoditi takav zakon.

S druge strane, imamo skandinavske zemlje koje se također odlikuju niskom stopom kriminaliteta, iako su im sankcije za kriminalna djela dosta blage. Njima je svijest o društvenoj odgovornosti toliko razvijena da bi većina građana prijavila članove vlastite porodice, pa čak i samog sebe kada bi se uhvatili u krađi . Nažalost, nije realno da tako nešto može preko noći zaživjeti u našim krajevima, tako da moramo iznaći neki treći model koji više odgovara našem (balkanskom) mentalitetu.

Ono što je zajedničko u oba pomenuta pravna sistema (radikalnom i liberalnom) je da postoje pravila i propisi kojih se svi moraju pridržavati, što će rezultirati time da cjelokupno stanovništvo mnogo spokojnije živi (osim lopova koji će morati mijenjati državu ili navike) nego u zemljama gdje vlada bezvlašće i „progledavanje kroz prste“ za mnoga prekršajna pa čak i krivična djela. Ovo je već problematika u nadleštvu pravosudne vlasti.

Izvršna vlast

Sprovođenje odredbi i propisa u bilo kojem segmentu društvenog sistema se povjerava izvršnoj i sudskoj vlasti i ako ona ne radi kako treba, cijelo društvo će se naći u velikom problemu. Šta vrijede sve moralne i društvene norme (zakoni, propisi, prava i obaveze) ako ih nije moguće implementirati u svakodnevnom životu i adekvatno sankcionisati njihovo nepoštivanje. One ostaju „mrtvo slovo na papiru“ sve dok ne zažive u praksi. Za njihovu stratešku implementaciju odgovorna su ministarstva iz svih važnih segmenata društvenog života, a za sankcionisanje obstrukcije zakonskih sprovedbi zaduženi su pravosudni organi.

Izvršnu vlast obavlja vlada sastavljena od ministarstava iz važnih oblasti društvenog života i predsjednika vlade koji je predstavlja u javnosti, uvezuje i nadgeda strateški rad svih ministarstava. Ministarstva trebaju biti sastavljena od vrhunskih stručnjaka, potpuno posvećenih razvoju svog sektora, a ne formalno postavljenih političkih figura po volji vladajuće stranke.

Jedno od najvećih političkih čuda je da većina ministara u vladama regiona nema ama baš nikakvu stručnost niti iskustvo u oblastima koje su im povjerene na upravljanje. Još luđe od toga je „ministarska multifunkcionalnost“, kada jedni te isti ljudi rukovode različitim ministarstvima, samo u drugim izbornim mandatima. Zaključak je potpuno poražavajući - opštedruštveni interes apsolutno ne postoji, a dominacija u raspodjeli vladajućih mjesta (ministarskih fotelja) je glavni cilj skoro svake političke partije.

Onog trenutka kada neki od ministara preuzme vlast, on postaje dio jedinstvenog državnog aparata i zastupnik interesa svih stanovnika te zemlje, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadao. Da bi se takva služba valjano obavljala potrebno je konstantno ulaganje u naučno-istraživački rad i omogućavanje njegove sprovedbe u praksi, a sve to u skladu sa opštom politikom države, njenim budžetom i naravno, sviješću naroda.

Pravosudna vlast

Pošto su pravosudni organi zaduženi za nepristrasno rješavanje svih vrsta međuljudskih i pravnih sporova, politička, kao i svaka druga ideološka pristrasnost pravosudnih radnika, dovodi u pitanje ključni smisao postojanja ove institucije. Može se slobodno reći da je pravosuđe osnovni stub svakog društvenog sistema, a samim tim i potencijalno leglo korupcije i svih drugih oblika „kriminala u rukavicama“.

Korumpiranost službenika nižeg ranga (dežurnih policajaca, prosvetnih, zdravstvenih, šalterskih radnika i sl.) ima minorno destruktivne posljedice naspram korupcijskog kriminala koji se odvija na višim razinama izvršne, a posebno pravosudne vlasti. U biti, od momenta kada građani uvide (što je nemoguće sakriti) da pravosudni organi ne izvršavaju dosljedno svoju dužnost ili još gore, da sami ne poštuju i krše zakon, tada prestaje funkcionisati društvo kao institucija.

Sprovođenje i pridržavanje pravila i propisa donesenih na zakonodavnom nivou u svim oblastima društvenog života je od krucijalne važnosti i stavlja u drugi, tačnije u deseti plan sve ostale društvene djelatnosti koje će se prije ili kasnije same biti obesmislene kada se suoče sa ovim problemom.

Nadzorna vlast

Da bi se izbjeglo džabalebarenje zakonodavne vlasti (čiji rad je najteže procjenjiv), obuzdale autokratske ambicije izvršnih organa vlasti i suzbila korupcija pravosudnih organa, neophodno je da se na vrhu vladajuće piramide uspostavi nadzorni organ čiji bi glavni zadatak bio očuvanje interesa naroda, a ne vladajuće klase.

Zakone, njihove amandmane i ostale društvene reforme mogu predlagati prominentne političke partije ili pojedinci koji dobiju povjerenje naroda, ali validnost i sprovedba takvih akata mora biti striktno kontrolisana od strane nadzornog odbora.

Tek kada se stane u kraj kriminalu, korupciji i neodgovornosti u vladajućim strukturama možemo očekivati da se i obični građani počnu savjesno pridržavati društvene strategije i zakona. U suprotnom, nastupiće takva involucija svijesti da će instinkt za preživljavanjem nadjačati sav moral i etiku koji krase civilizovano ljudsko društvo. Oni koji ne pristanu da se pokore takvom degradirajućem sistemu vrijednosti kompromitujući vlastiti karakter, moraće pokupiti kofere i potražiti sreću negdje drugdje ili se potpuno asocijalizirati (politički i kulturološki) da bi se što manje podsjećali na turobnu stvarnost.

Kako smo već rekli, vlast u jednoj zemlji je odraz svijesti njenih stanovnika, a pošto je proces globalne evolucije svijesti prilično dug i strateški zahtjevan, onda nam ne preostaje ništa drugo nego da svi pobjegnemo u Njemačku ili još bolje, da se prijavimo za naseljavanje Marsa. Nažalost, i tamo bi nas sačekali isti problemi. Pohlepa, sklonost eksploatisanju drugih i mnoge druge karakterne slabosti svuda su prisutne, samo je pitanje koliko će im biti dozvoljeno da zažive u jednom društvenom sistemu. Krajnje je iracionalno polagati nadu u to da će globalno neuki, naivni i karakterno degradirni narod donijeti neki boljitak samim izlaskom na izbore.

Ono što bi drastično popravilo društveno-političku situaciju u svakoj zemlji bi bilo uspostavljanje nadzornih organa u svim segmentima društva koji bi isključivo nadzirali kvalitet rada zakonodavne i izvršne vlasti. Iako obavlja savjetodavnu ulogu, nadzorna vlast ima pravo i obavezu da koriguje, pa čak i obustavi rad bilo kojeg zakonodavnog, izvršnog i sudskog organa vlasti.

Da bi nadzorni organi svrsishodno obavljali svoju ulogu potrebno je izvršiti prevenciju kako i oni sami ne bi podlegli koristoljubivom mentalitetu. Stoga, osnovna stavka pri formiranju nadzornih organa, pored potrebnog obrazovanja i nepristrasnosti, su karakterne osobine njihovih članova.

Ovo su neki od uvjeta koje je potrebno ispuniti kako bi se omogućilo što kvalitetnije i pouzdanije funkcionisanje nadzornih odbora:

• Da članovi nadzornih odbora budu principijelni i karakterno uzorni ljudi kojima „obraz“ znači više od ličnog koristoljublja. Mada su rijetki, još uvijek postoje takvi ljudi koji bi mogli kvalitetno obavljati ovu službu. Posebno je značajno da oni sami u tome pronađu snažan ideološki smisao uz uvjet da se dodatno inspirišu pristojnom platom .
• Da članovi odbora imaju potreban stepen obrazovanja i upućenost u oblasti nad kojima vrše nadzor.
• Da budu stranački neopredijeljeni, što će im omogućiti nepristrasnost i potpunu posvećenost ovoj izuzetno važnoj i odgovornoj službi.
• Da je njihov kriminalni i moralni dosije čist i da im se neće tolerisati nikakvo neprimjereno ponašanje (laganje, urote, govori mržnje, vrijeđanje drugih po bilo kojoj osnovi i sl.).
• Da svi članovi moraju aktivno sudjelovati u donošenju odluka i procjene situacije, bez konačnog prava na suzdržanost, kako ne bi postali indiferentni prema poslu koji obavljaju. Potrebno je da bude makar 2/3 ili još bolje 3/4 usaglašenih oko svake odluke kako bi procjena odbora bila što validnija.
• Izvještaji nadzornih organa trebaju biti maksimalno transparentni jer oni za svoj rad odgovaraju cjelokupnom stanovništvu.

• Da im se obezbijede zadovoljavajuća primanja i ispunjenje osnovnih životnih potreba kako bi se spriječila pojava virusa korupcije. Pored toga, članovi nadzornih odbora trebaju biti pod stalnom lupom javnosti i prismotrom izvršnih organa vlasti u vezi porijekla novca, imovine i sl. Drugim riječima, jeftinije je i lakše adekvatno plaćati i držati na oku nekolicinu visoko moralnih i karakternih ljudi nego cjelokupnu državnu vlast.
• Članovi nadzornih odbora ne bi trebali biti ograničeni mandatom jer je za očekivati da vremenom postaju mudriji i iskusniji u obavljanju svoje dužnosti. Istovremeno, ako izigraju povjerenje ili budu isključeni iz nekog od nadzornih odbora zbog nezadovoljavajuće angažiranosti, ne bi im se smjelo dozvoliti uključenje u neki od drugih odbora. Najvažnije je spriječiti da postanu poput klasičnih političara koji promijene stranački ili radni dres čim zagusti i dograbe se neke nove fotelje kao da ništa nisu zabrljali.

Osnovni preduslov za uspješnu vladavinu naroda

Ovaj prilično negativan rezime o višepartijskoj demokratiji/vladavini naroda nema za cilj da je predstavi inferiorniom u odnosu na monarhiju ili njen savremeni model – jednopartijsku vladavinu, već da ukaže na njenu potencijalno najveću slabost, a to je razina svijesti biračkog tijela. Po logici narodne izreke da magarci uvijek izaberu magarca da vlada, a ne lava - za uspješnu demokratsku vladavinu od krucijalne važnosti je sprovoditi adekvatnu edukaciju kako bi se narodna svijest izdigla na višu razinu.

Iako takvo rješenje da se popravi trenutna društveno-ekonomska situacija može izgledati zahtjevno i sporo sprovedivo, ipak je nemjerljivo bolje od provjereno neuspjelih pokušaja da se stvori utopijsko uređenje u kojem će prirodno inteligentno, pošteno, tolerantno i međusobno dobronamjerno pučanstvo savjesno glasati, ne samo za lične, već za interese cjelokupnog društva.