Jedan od ključnih sastojaka za uspješno sprovođenje svakog pa tako i duhovnog eksperimenta je kvalifikacija onoga ko sprovodi istraživanje.

Kao što je nelogično misliti da možemo samo banuti u nečiju laboratoriju, početi nasumično miješati elemente i dobiti neku vrijednu leguru, još je iracionalnije smatrati da možemo manipulisati duhovnom energijom bez potrebne stručnosti koja pored neophodnog znanja također zahtjeva da svijest istraživača bude na zadovoljavajućoj razini. Ovo je jedan od osnovnih razloga zašto se u svim ozbiljnim duhovnim školama ističe važnost sistematskog proučavanja i mentorstva.

To što ne vidimo pamet ne znači da je nemamo

Problem u percepciji duhovne energije nije u njenom odsustvu, već u našoj nemogućnosti da je registrujemo na način na koji smo navikli opažati materijalnu energiju. Skeptici su oduvijek testirali znanje i uvjerenje spiritualista izazivajući ih da im pokažu dušu ili Boga u koje vjeruju, zanemarujući činjenicu da se duhovna energija ne može percipirati materijalnim čulima. Čak ni suptilnu materijalnu energiju u koju spadaju misli, emocije, želje, inteligencija i ego nije moguće čulno opaziti, već se samo po znakovitim simptomima može ustanoviti njihovo postojanje. Tako da, želimo li saznati koliko je neko inteligentan ili po uticajem ega, moramo biti upućeni u osnovne karakteristike ovih psiholoških elemenata.

Pored teoretskog znanja, duhovni istraživač (praktikant) mora biti oprezan da ne pristupi straživanju arogantno ili indolentno, već ponizno, iskreno i uporno, znajući da se do vrijednih stvari ne dolazi olako. U biti, duhovni napredak mnogo više ovisi o tome s kakvim stavom pristupamo duhovnom procesu nego koliko znanja smo stekli iz te oblasti, a šta reći o materijalnom znanju i kvalifikacijama koje nemaju gotovo nikakvog značaja u duhovnoj sferi postojanja.

Vizni režim i za duhovna putovanja

U duhovnom procesu faktor podrške i ohrabrenja (blagoslova i milosti) je iznimno značajan za dalji evolutivni razvoj, a njega dobijaju samo oni koji to svojim stavom i ponašanjem zasluže. Ulazak u duhovnu dimenziju postojanja je poput putovanja u neku od prestižnih zemalja za koju nije lako dobiti vizu. Oni koji se odluče podnijeti zahtjev za vizu moraju se predstaviti kao fini i kulturni ljudi ako žele da se njihov podnesak uopšte uzme u razmatranje. Šta tek reći o zahtjevnosti procedure za dobijanje državljanstva u jednoj od takvih zemalja?

Duhovna sfera postojanja nije neko imaginarno stanje svijesti, već metafizička stvarnost u kojoj vlada apsolutna energetska harmonija s kojom se svaki od posjetilaca mora uskladiti. Povremeni bezvizni izleti, odnosno kratki kontakti sa čarima duhovne energije predstavljaju čin bezuzročne milosti, namijenjen da nas inspiriše kako bi se ozbiljnije posvetili ovom aspektu života. To je  poput besplatnog dijeljenja promotivnih bočica parfema putem kojeg nam se daje na uvid koliko je očaravajući miris nekog proizvoda kojeg možemo dobiti u većoj količini samo za debele pare.

Uzalud zamišljaš, moraš da isprobaš

Iako je gotovo nezamislivo ostvariti ozbiljan duhovni napredak bez pomoći adekvatne literature i osoba koje su same doživjele duhovno prosvjetljenje, ipak uz sticanje vlastitih iskustava moći ćemo zaista shvatiti koliko je privlačna izvorna stvarnost.

Prenijeti nekome doživljaj duhovne stvarnosti kakva ona uistinu jeste nije moguće iz više razloga:

• Nemogućnost da se ovozemaljskim riječima, simbolima i metaforama u potpunosti dočara nešto što ne postoji u ovom svijetu.
• Zbog prenaglašenosti subjektivnog doživljaja (potaknutog snažnom emotivnom impresijom) osobe koja prepričava svoje duhovno iskustvo.
• Nemogućnosti samog slušaoca da sve to doživi na pravi način uslijed lične ograničenosti ili nekvalifikovanosti.

Preduslov za svakoga ko poželi steći direktno iskustvo vezano za ovaj aspekat postojanja je da sam ispuni potrebne kvalifikacije pa tek onda započne istraživanje. Samo na taj način ova znanstvena oblast postaje empirijski dokaziva.