Postoji jedna veoma važna tema na koju treba obratiti pažnju kako bismo pravilno shvatili odakle potiču toliki ekstremno različiti pristupi životu. Radi se o razini svijesti koja se razlikuje kod svakog pojedinog homo sapiensa bez obzira na njegovu kolektivnu pripadnost.

Svjesnost je unutrašnja percepcija tj.doživljaj sebe i svijeta u kojem živimo, odnosno odraz nivoa svijesti na kojem trenutno egzistiramo. Vidno je da različite kategorije ljudi vrednuju potpuno različite stvari. Jednima je emotivno napajanje pokretač i smisao života, drugima je to intelektualni ili duhovni razvoj, dok trećima nema ništa važnije od dobre trpeze. Shodno zadovoljstvima koja trenutno vrednujemo, mi usmjeravamo pažnju na različite aspekte života čime se automatski stvara dominaciju odgovarajuće vrste svijesti.

U skladu s tim postoji podjela na pet nivoa svijesti kroz koja homo sapiens prolazi na putu do evolutivnog savršenstva.

- Prvi nivo svijesti se očituje kada naša bazna ambicija i zadovoljstvo počivaju na ishrani. To svako proživi u prvoj fazi života kao novorođenče koje zanima jedino da se dobro najede i naspava. Većina spoznaja i komunikacija sa spoljnim svijetom u toj životnoj dobi odvija se preko čula ukusa (sisanje, glodanje, lizanje i sl.).

To je razvojni stadij svjesnosti koji bi vremenom svakako trebali nadrasti mada nije nepoznanica da nam uslijed nedostatka (privremenog ili trajnog) višeg smisla postojanja, hrana iznova postane ili ostane glavna utjeha i zadovoljstvo koje nas nikada nije iznevjerilo.

- Na drugom nivou svijesti pažnja se usmjerava na emocije koje su osnovna “hrana“ iz koje crpimo zadovoljstvo. Emocije nastaju u umu, jednom od sastavnih elemenata našeg mentalnog tijela. Potaknute su interakcijom sa spoljnim svijetom i to prvenstveno odnosima sa drugim živim bićima. Nekada ih izražavamo nekontrolisano kroz izlive bijesa ili suza radosnica, a u profinjenijoj varijanti kroz umjetnički i kulturološki izraz. Iako predstavljaju nezamjenjiv začin u ljudskoj ishrani, svako (d)jelo se može pokvariti dodamo li mu neki neprikladan začin, odnosno ako ga prezačinimo ili nedovoljno začinimo određenom vrstom emocije (npr. previše ili premalo soli, kao previše ili premalo strasti može mnogo toga promijeniti – a šta reći kada greškom dodamo so umjesto šećera).

Najvažnije je ne pokušavati od emocija napraviti glavno jelo, već ih koristiti isključivo kao začine, bez obzira na dopadljivost njihovog okusa. Nažalost, to je teško prihvatljivo većem dijelu ljudske populacije koji egzistira upravo na emotivnoj razini svijesti.

- Trećim nivoom svijesti gospodari inteligencija - najkorisniji gradivni element našeg mentalnog tijela. Pod njenim uticajem uživamo u učenju tj. otkrivanju istina o sebi i svijetu u kojem živimo. 

Predhodno pomenuta zadovoljstva (u hrani i emocijama) također počinjemo konzumirati organizovano i planski, drugim riječima, mnogo pametnije. Na ovoj razini svijesti počivaju osnovne civilizacijske vrijednosti, poput nauke, kulture življenja, kao i umjetnosti koja nije potaknuta samo emocijom, već ima i neku smisleniju poruku.

- Četvrti nivo svijesti, okarakterisan pojmom samospoznaje, je stvar individualnog opredjeljenja svakog čovjeka. Da bi se smatrali civilizovanom i društveno prihvatljivom osobom moramo biti dovoljno osviješteni i pravilno djelovati na sva tri predhodno pomenuta nivoa, dok je otkrivanje duhovnog identiteta isključivo pitanje ličnog izbora. Za očekivati je da će spoznaja vječnog aspekta našeg bića znatno doprinjeti promjeni mnogih postojećih navika i prioriteta, a samim tim i izdizanju cjelokupne svijesti na višu evolutivnu razinu.

- Peti nivo svijesti

Iako već na predhodnom nivou svijesti počinjemo uživati u posebnim vrstama zadovoljstava, nastalim otkrivanjem naše izvorne prirode, pravu erupciju duhovnih emocija i spoznaja iskusićemo nakon što dublje zavirimo u dimenziju transcendentalne stvarnosti. Duhovna sfera postojanja nije isproicirano stanje svijesti, već doslovno paralelni svijet koji se u vrijednosnom smislu uveliko razlikuje od ovoga u kojem trenutno živimo.

Uprkos tome što su otkrile nepojmljiva zadovoljstva kojima obiluje duhovna stvarnost, osobe sa te razine svijesti ostaju posvećene i odgovorne u odigravanju uloga koje su im dodijeljene prema ovozemaljskom scenariju.