Svakome ko se želi ozbiljnije baviti duhovnom znanošću potrebno je da, pored čistoće srca , stekne uvid u sljedećih pet tema:

1. Materijalna kreacija

Materijalna kreacija je poput sajmišta različitih energija koje izlažu svoje očaravajuće forme želeći da privuku umove živih bića. Iako su ove energije vječne, njihovi preobražaji su privremeni što nanosi neminovnu bol svima koji se vezuju za njih.

Cijela kreacija je sazdana od pet različitih kategorija gradivnih elemenata: zemljanih, vodenih, vatrenih, zračnih i eteričnih. Oni su djelomično prisutni u svim dijelovima svemira, samo u različitom omjeru. Pored njih postoje i tri suptilna materijalna elementa: um, inteligencija i ego od kojih su sastavljena mentalna tijela svih živih bića.

Ovaj naš univerzum je jedan od mnogih, elipsastog je oblika, sa širinom poluprečnika od 4 milijarde milja. Podijeljen je na više, niže i srednje kosmičke predjele ili preciznije rečeno, na 14 planetarnih sistema od kojih svaki obiluje različitim nebeskim tijelima.

Sve što možemo poželjeti ili ne poželjeti može se pronaći u ovom svijetu, od nestvarno lijepih i za život ugodnih predjela do najstrašnijih mjesta koja niko ni u snu ne bi volio posjetiti. Ipak, ne postoji ni jedan dio kreacije koji nije naseljen bićima čija su tijela i funkcije prilagođeni atmosferi tog životnog staništa. 

2. Faktor vremena

Vrijeme je najmoćnija materijalna energija koja pokreće, daje dinamiku i postepeno uništava sve materijalne forme od momenta njihovog postanka.

Postoji potpuno, parcijalno i neprestano uništenje kosmičke kreacije koje se odvija ciklično, kao i njena regeneracija. Zašto se vrijeme kreće ciklično, a ne linearno jedno je od krucijalnih pitanja za svako inteligentno biće.

Iako se vrijeme mjeri od nestvarno preciznog atomskog vremena (1687,5 dijelova sekunde) do iznimno dugih kosmičkih perioda od više miliona godina, svako živo biće ga doživljava i proživljava na relativan,  sebi svojstven način.

Nekima životni ciklus rađanja, rasta, reprodukcije i umiranja traje stotinama godina, a neki ga prožive u svega par sati. Posebno je zanimljivo kako se pripadnici naše životne vrste različito ophode prema vremenu – neki se maksimalno trude da iskoriste svaki trenutak raspoloživog vremena, dok drugi samo razmišljaju kako “ubiti” vrijeme.

Prošlost, sadašnjost i budućnost se nalazi pod uticajem vremena samo na materijalnoj razini postojanja dok se u duhovnoj dimenziji, iako postoji pojam prošlosti i budućnosti, vrijeme  očituje samo kao sadašnjost. Na šta god da pomislimo na duhovnoj razini, bilo iz prošlosti ili iz budućnosti, ta situacija u istom trenutku postaje sadašnjost, odnosno naš doživljaj toga postaje stvaran. To je jedna od nepojmljivih moći čiste svjesnosti, teško zamislive onima koji su ograničeni materijalnim iskustvom.

3. Zakon djelovanja

Uzročno-posljedični zakon je ključno načelo ovog svijeta koje je jednako važeće u svakom dijelu kreacije,  kako na grubom tako i na suptilnom planu.

Djelovanje prirodno aktivnih živih bića je uzrok njihovog boravka u materijalnom svijetu. Kada čula dođu u kontakt sa predmetima čula, pojavljuju se misli. Svaka misao izaziva određenu vrstu emocije, a emocije stvaraju želje. Želje predstavljaju direktni podstrek na djelovanje koje neminovno stvara sebi ekvivalentnu posljedicu. Jedna od najozbiljnijih posljedica našeg djelovanja je formiranje partikularne vrste mentaliteta koji nas dalje uslovljava da živimo i djelujemo na određeni način. 

Iako nas djelovanje drži zarobljenima, ono je jedini način sticanja oslobođenja od ovog svijeta, a ne nedjelovanje kako se pogrešno misli. Živa bića su po svojoj izvornoj prirodi aktivna i ne mogu predugo ostati u statičnom stanju. Samo je pitanje za koju će se vrstu djelovanja opredijeliti.

Postoji tri kategorije djelovanja:

a) vrlinska djela koja daju dobre rezultate

b) loša djela sa jednako lošim posljedicama

c) duhovne aktivnosti koje donose transcendentalne rezultate, odnosno oslobođenje od materijalne vezanosti.

Nekada djelovanje donosi brz i lako primjetan rezultat, dok u nekim slučajevima taj proces jako dugo traje. To je poput sijanja sjemena kojem treba dovoljno vremena da izraste u biljku, procvjeta i konačno da plodove. Kada nam se ti plodovi serviraju, moramo ih pojesti sviđao nam se njihov okus  ili ne.

4. Priroda živih bića

Postoji 8 400 000 kategorija živih bića koja nastanjuju različite djelove univerzuma. Svako od njih je izvorno duhovno biće koje je ulaskom u materijalni svijet zadobilo dvije vrste materijalnih tijela. Jedno tijelo je sazdano od suptilnih materijalnih elemenata (uma, inteligencije i ega), a drugo od grube materije (zemljanih, vodenih, vatrenih, zračnih i eteričnih elemenata) strukturalno prilagođene atmosferi njihovog životnog staništa.

Po istom principu, ovisno o razini svijesti svakom biću se dodjeljuje rođenje u jednoj od životnih vrsta koja najviše odgovara njegovom trenutnom mentalitetu. Mentalitet koji gradimo u ovom životu određuje naše sljedeće rođenje, a ne naša teistička ili ateistička opredijeljenost kojom se često zavaravamo. Život je skup strogih pravila igre u kojem jedino sebe možemo varati i povremeno asistirati onima koji također žele biti prevareni.       

Već smo pomenuli da se univerzum dijeli na više, srednje i niže planetarne sisteme. Više planete naseljavaju produhovljenija bića sa tijelima građenim od suptilnijih materijalnih elemenata sa pročišćenim i moćnim umnim i intelektualnim sposobnostima. Ovaj opis jasno odgovara tkz. anđeoskim bićima koja imaju iznimno profinjena tijela i sposobnost kretanja bez ikakvih tehnoloških pomagala.

Na nižim planetarnim sistemima obitavaju bića okupirana materijalnom sviješću bez ikakvog interesovanja za duhovnost. Intelekt im je prepoznatljivo razvijen što se ogleda u naprednoj tehnologiji, dok su na emotivnom planu prilično zakržljali. Zato vanzemaljci koji posjećuju našu planetu u visoko razvijenim tehnološkim letjelicama imaju nesrazmjerno velike glave, a mali grudni  koš (srčani centar).

Srednji planetarni sistem naseljavaju bića koja nisu posebno duhovno ni materijalno razvijena. Nije teško pogoditi da mi Zemljani upravo tu pripadamo, mada volimo vjerovati da smo savršenstvo božanske kreacije.  Ono po čemu smo zaista privilegovani je da možemo lako uvidjeti pravu prirodu ovog turbulentnog svijeta u kome se smjena života i smrti, sreće i nesreće odvijaju svakog momenta pred našim očima ne dozvoljavajući nam da ostanemo predugo uljuljkani u materijalnoj iluzornosti, za razliku od stanovnika viših i nižih kosmičkih predjela gdje je materijalno blagostanje, a time i iluzija znatno veća.

Bez obzira koliko inferioran ili superioran bio naš trenutni položaj u ovom materijalnom svijetu, on će potrajati koliko i naš prolazni život. S druge strane, svako od nas je izvorno savršena osoba, a krajnji cilj čovjekove evolucije je povratak njegovoj izvornoj prirodi. Stoga, znanje o duhovnoj prirodi bi trebalo biti makar jednako zastupljena tema u životnoj naobrazbi svakog čovjeka. 

5. Razumijevanje Apsoluta           

Prvi stupanj znanja o Apsolutu je razumijevanje da sve vrste energija imaju svoj energetski izvor. Pošto nemamo nijedan eksperimentalni dokaz da se materija može reprodukovati ili nastati niodkuda, već da je duh taj koji ima sposobnost stvaranja, možemo logički zaključiti da sveukupnost materijalnih energija također potiče iz živućeg energetskog izvora.

Drugi stupanj znanja se odnosi na nepojmljivu artističku kreativnost i fascinantno inteligentni dizajn kojim obiluje svaki djelić materijalne kreacije. Ako s pravom odajemo priznanje našim umjetnicima koji u svojim djelima nastoje što vjernije predstaviti prirodne ljepote ovog svijeta ili znanstvenicima za njihove skromne, za nas itekako značajne pokušaje da ovladaju nekim od energetskih potencijala, kakvo tek priznanje trebamo odati Vrhovnom Tvorcu i Upravitelju cjelokupne kreacije?

Treći i vrhunski stupanj znanja se odnosi na upoznavanje sa božanskim odlikama Vrhovne Osobe. Kao što svaka energija ima svoj izvor, a svako inteligentno osmišljeno djelo svog tvorca, tako i sva stvorena bića imaju svoga Tvorca. Ako smo mi osobe sa zasebnim identitetom, po kojoj logici naš Izvorni Tvorac ne bi trebao biti osoba?

Vrhovna Božanska Osoba nema materijalno fizičko niti mentalno tijelo, već oblik od čiste duhovne energije koja po definiciji ne posjeduje nikakva ograničenja. Nažalost, zbog nedostatka znanja i iskustva o osnovnim odlikama duha, mi ga uvijek sagledavamo u kontekstu ograničenog materijalnog poimanja. To što Vrhovno Duhovno Biće ima oblik ničim ne umanjuje i ne sputava Njegove moći, već naprotiv, upotpunjava ga najvažnijim aspektom Njegove ličnosti – božanskom privlačnošću i ljepotom.