Kao što smo već rekli, spoznaja Apsoluta se očituje na tri nivoa:

• a) razumijevanjem da je cijela kreacija, uključujući živa bića, simbioza različitih preobražaja materijalne i duhovne energije
• b) svjesnim povezivanjem sa sveprožimajućom Kosmičkom Sviješću ili Inteligencijom
• c) uspostavljanjem ljubavnog odnosa sa sveprivlačnom Vrhovnom Osobom

Razumijevanjem da postoji neuništiva i nepromjenjiva duhovna energija kojoj i sami pripadamo spoznajemo vječnost. Povezivanjem sa Kosmičkom Inteligencijom bivaju nam razotkrivene najintrigantnije oblasti materijalnog i duhovnog znanja, a kroz odnos sa Vrhovnom Osobom spoznajemo, odnosno ponovo oživljavamo našu blaženu prirodu.

Transcendentalno blaženstvo je u većini duhovnih pravaca ili škola okarakterisano kao ljubav prema Bogu i predstavlja daleko važniji vid spoznaje od vječnosti i znanja. Božanska ljubav po svom intezitetu i šarolikim osjećajima ljubavne razmjene uveliko nadilazi povremena transcendentalna ushićenja pa čak i stanje transa koje dostižu ozbiljni duhovni praktikanti kroz  prethodno pomenute aspekte vječnosti i znanja.

Iako je primarna potreba svakog svjesnog bića da voli i bude voljeno, možemo se zapitati zašto nam nikako ne uspijeva da pronađemo permanentan i u potpunosti zadovoljavajući izvor emotivnog napajanja. Odgovor je jednostavan: tražimo ga na pogrešnoj adresi. 

Metaforički primjer tome je potraga za vodom u pustinji gdje nas fatamorgana neprestano navodi da idemo u pogrešnom smjeru i da se bezizlazno vrtimo u krugu iluzije. Čak i kada nabasamo na neku od oaza, ne možemo tamo predugo ostati jer su one samo prolazne pustinjske stanice namijenjene putnicima da se malo osvježe, predahnu i nastave dalje.

To što u pustinji nema dovoljne količine vode da zadovolji naše potrebe ne znači da ona nigdje ne postoji. Upravo suprotno - neprestani poriv u nama da tragamo za nepresušnim izvorom najbolji je dokaz da on negdje mora postojati. Još samo da shvatimo da ga nikad nećemo pronaći u pustinji pa da napokon krenemo dalje .

Na sličan način svako od nas traga za ljubavlju koja će nas u potpunosti zadovoljiti, a nikako da je pronađemo. Neki kojima se posreći (tačnije, koji su to željeli i svojim prethodnim djelima zaslužili) da dobiju djelić emotivnog ispunjenja u odnosu sa prijateljima, članovima porodice ili ljubavnicima, biće više puta povrijeđeni i razočarani upravo od onih od kojih su očekivali najviše pažnje i ljubavi.

Čak i kada uspostavimo savršeno skladan odnos sa nekom osobom, teško ga je dugo održati zbog turbulentne i vremenski prolazne prirode svijeta u kojem živimo. Kada sve to zbrojimo, logično bi bilo da pokušamo pronaći emotivno ispunjenje na duhovnom nivou kojeg osim aspekta vječnosti krasi odlika čiste i nesebične ljubavi. 

Iako se u duhovnoj ljubavi možemo povezati sa bilo kojim živim bićem, ipak kulminaciju ljubavne razmjene doživljavamo u odnosu sa svesavršenom i sveprivlačnom Vrhovnom Osobom koja nas je izvorno za to i stvorila.